U Zagrebu sam sretan, ovdje su mi svi: moja Lidija, grob mog sina Edija
i moja kći Ivana. Njome se silno ponosim. Jedino što bih
još htio je imati dijete s Lidijom! – kaže
Mišo Kovač.
Blizanci bi bili super
Naša glazbena legenda ne boji se godina, niti strahuje od
mijenjanja pelena. Svejedno mu je kojeg će spola biti dijete, važno mu
je samo da je živo i zdravo. I Lidijino. Više od ičega
drugoga, u 68. godini života želi još jednom postati otac.
Dok to govori, oči mu se sjaje, a Mišo zrači pozitivnom
energijom.
– Ako je Krsto Papić kasno dobio dijete, mogu i ja! Želim
gurati bebu u kolicima, ispirati bočice, mijenjati pelene. Sve je to
normalno, ljudski – priča Mišo.
Želju za prinovom u obitelji Kovač osjeća i njegova
36-godišnja supruga Lidija. Deset godina su zajedno, vole se
i poštuju, no tek sad su spremni postati roditelji. S
nestrpljenjem iščekuju trenutak kad će Lidija zatrudnjeti, a
njihovim domom odzvanjati dječji plač.
– Napokon je došlo vrijeme da se posvetimo jedno
drugome. Dugo je vremena naša ljubav i pažnja bila
fokusirana na Mišinu kćer Ivanu. Sad je sretna, ima svoj
život, a mi se okrećemo našemu. Ako joj ikada zatrebamo,
Ivana zna da smo uz nju – dodaje Lidija.
I nakon deset godina veze njih dvoje još se nježno gledaju,
dodiruju, grle u javnosti. Lidija je uzbuđena čim se spomene dijete.
No, dok se u Mišinim očima čita ponos, u Lidijinima se, kao
u svake buduće majke, vidi blagost.
– Sin ili kći, nije mi važno, samo da je zdravo! Bilo bi
super da su blizanci – kaže Lidija Kovač.
Foto: A. Bronić
Sreća je ponovo pokucala na vrata Miše Kovača. Nakon dugih
godina punih boli, kaže, opet ima razlog za smijeh. Pored sebe ima ženu
koju voli, a i kći Ivana podupire ga u odluci da ponovo postane
roditelj.
– Ivana mi odavno govori da mi upravo to treba. Silno bi se
radovala bebi u obitelji i siguran sam, bila najbolja starija sestra na
svijetu – priča Mišo.
Sve su tuge iza njih
Od 1992. godine, kada mu je poginuo sin Edi, kao da je i dio
Miše otišao s njim. Prestao je snimati pjesme,
dugo nije nastupao. Emotivni udarac bio je prevelik, čak i za čvrstu
osobu kakva je Mišo.
– Kad je Edi umro, za mene je to bio kraj svijeta, pio sam i
po 50 tableta dnevno – kazao je nekoliko godina kasnije.
Nije se mogao nositi sa svojom boli, a uslijedili su i
novi životni udarci, koje bi rijetko tko mogao izdržati.
– Samo Lidiji mogu zahvaliti da sam sve prebrodio. Uvijek je
bila uz mene, davala mi snagu za dalje – kaže Mišo
kad se danas osvrne na teška događanja koja su ga pratila 15
godina.
Danas je sve lakše, ljepše, a nakon turbulentnih
godina napokon su dočekali mir. Redovito posjećuju grob
Mišinog sina, a Lidija brine o tome da je na njihovom
prozoru uvijek upaljena svijeća za Edijevu dušu.
– Tako je bilo kad smo živjeli u Radićevoj, tako je i sada
kad smo na Malešnici, a gdje god u budućnosti budemo
živjeli, to se neće promijeniti - kaže Lidija.
Danas dane provode u miru, slozi i ljubavi. S njihovim
osmogodišnjim zlatnim retriverom Solom često ih se može
vidjeti u šetnji zagrebačkim naseljem Malešnica.
Ne brinu ih moguće priče, zluradi komentari, huligani... ne boje se
ničega i nikoga. Imaju jedno drugo, zajedničke snove i samo jednu
želju. Da Malešnicom šetaju u troje.
– Kažu da je Malešnica problematičan kvart. E
nije! Ja sa psom šetam u četiri ujutro, prilaze mi mladi
momci i pitaju kako sam, pozdravljaju se sa mnom –
smješka se Mišo.
A taj isti mladi svijet koji ga je svih ovih godina bodrio u nevoljama,
davao mu podršku na koncertima, rado će s njim podijeliti i
sreću koja mu se smiješi.
RODITELJSTVO Nakon dugih godina prožetih obiteljskim tragedijama, Mišo Kovač okreće novu stranicu
Mišo Kovač: Želim da mi Lidija rodi dijete
