CETINGRAD – U dvadeset i prvom stoljeću nisu dovoljni samo ceste, voda
i struja. Svi pričaju o tome, a gdje su moderne tehnologije, pristup
internetu i slično?
Industrije nije ni bilo
Da ne govorimo o poslu. Tako pričaju mještani općine Cetingrad, koji su
nakon pretrpljenih ratnih strahota uglavnom zadovoljni obnovom.
Međutim, sagrađene kuće i komunalna infrastruktura ne znače baš puno
bez radnih mjesta. Kao i na ostalim područjima od posebne državne
skrbi, posla uglavnom ima u državnim službama, Općini, policiji, pošti.
Mlade obitelji negoduju što nema vrtića ili barem igraonice za
najmlađe. Žene, jer se mogu zaposliti uglavnom u kafićima.
– Industrije u Cetingradu nikad nije bilo niti će je biti. Stoga se
postavlja pitanje da li se okrenuti poljoprivredi. Prije rata Kladuša
je bila spas za sve nas zbog dobrog tržišta. S druge strane imamo čisti
zrak, vodu, komunalna infrastruktura je dobra, ali bez posla teško je
živjeti. Mnoge kuće su prazne, ljudi odlaze, i to nije dobro – kaže
Ilija Tominac.
Iako su mnogi u potrazi za zapošljavanjem i stambenim zbrinjavanjem
napustili taj kraj, u Cetingradu je dosta mladih obitelji. Općina kroz
različite potpore, kao što je i pomoć za svako novorođeno dijete,
nastoji popraviti demografsku sliku. Stanko Bravić, rodom iz Đakova, u
Cetingrad je iz Zagreba došao još prije 10 godina. Životni put ponovo
ga je na kraju odveo u glavni grad. Međutim, unatoč tome, i dalje je
vezan za taj kraj. Uz brojne prijatelje, za Cetingrad ga veže i važna
dužnost tajnika Pastoralnog vijeća.
Bogom dano mjesto
– Posao, egzistencija i budućnost djece osnovni su temelji na osnovi
čega će se netko odlučiti za ostanak na određenom području. Za mene,
ovo je mjesto Bogom dano. Ljudi su me odlično prihvatili i Cetingrad mi
je u srcu – priča S. Bravić. I mještanima toga kraja njihov je
Cetingrad nezamjenjiv. Ali, da imaju posao i krov nad glavom, život bi
sigurno bio još ljepši. I nitko ne bi ni razmišljao o odlasku.
ZA BOLJI ŽIVOT