Posebna i jedinstvena, a obična taman toliko da može biti draga čak i onima koje ne fascinira svijet poznatih i slavnih, glazbenica i dizajnerica Matija Vuica ovih je dana u poslu preko glave. Završava haljine za vjenčanje desetljeća, ali zbog Severine neće trpjeti druge klijentice. Radni dan ovoj Metkovki ipak završava tek oko 20 sati. Vjenčanice su joj, kaže, najveći dio posla, ali i onaj najdraži.
Unatoč nervozi kojoj podlegnu mnoge mladenke?
Pa bude svakakvih situacija, i smiješnih i stresnih, mogla bih o tome napisati knjigu. U ovom slučaju, međutim, nije bilo ni trunke nervoze ili pritiska. Zapravo, mladenku kao Severinu još nisam imala. Dogovorile smo se prije dva mjeseca da joj za tu noć dizajniram nekoliko haljina, prekjučer smo imale probu od dva sata i to je to.
I vi ćete na svadbu u Beograd, što ćete odjenuti?
To smijem otkriti. Iako haljinu za sebe tek počinjem raditi, bit će od sivog brokata sa zlatnim nitima.
Među rijetkim ste javnim osobama bez skandala, vole vas i u modi i u glazbi. Jeste li i privatno tako besprijekorni?
Velika je to riječ... Ma, nitko nije besprijekoran... Ja sam samo sebi dozvolila prerasti jednu buntovnu tinejdžericu, koja se bila spremna i potući, i uhvatiti se u koštac sa zrelošću i odgovornostima koje uz to idu. Kakvu me vidite, takva sam, posao i privatno su mi isprepleteni i nemam jedno lice za atelijer, a drugo za doma.
Čak se i vaš brak, iako nekonvencionalan, bez vjenčanog lista, doima kao istinski mirna luka. Kako rješavate bračne razmirice, svađate li se uopće?
Ja bih se povremeno rado izvikala, ali Jure neće. On se ne svađa. Naravno da imamo nesuglasica. Različitosti su nas, uostalom, i privukle, a vjerojatno nas i drže zajedno tri i pol desetljeća. Bliski smo, obzirni i odgovorni jedno prema drugom, pazimo da ne povrijedimo jedno drugo. Naš svaki dan završava time da razgovaramo što nam se taj dan događalo. Ili, što je također gotovo svakodnevno, da mi kao jednoj pravoj ovisnici o TV-u, kad zaspim, izvlači daljinski iz ruke... Tako je kad je dobro, kad nije, ja lijepo, mirno kažem što mislim, on zašuti na dan-dva i – idemo dalje.
Imate li neku kućnu modu, u čemu gledate TV, kuhate...? Kuhate li uopće?
O, da, kuham, veliki sam pobornik zdrave hrane, čak i kruh sama pečem. To je svakodnevni ritual koji počinje oko pola devet navečer. Jure me uveo u svijet zdrave prehrane, a taj nam je zajednički obrok i ručak i večera. Meni zapravo čak i doručak, jer tijekom dana ne jedem. A do prije godinu dana i u kuhinji me se moglo vidjeti u štiklama. Sad se više brinem o zdravlju nogu, priklonila sam se trenirkama, pidžamama, a tu i tamo ukradem i Jurinu majicu...
Vaše kreacije nose Severina, Zrinka Cvitešić, Nina Badrić... a neke političarke i u izbornoj noći. Koga volite odijevati?
Zanimljive žene. A taj epitet, naravno, nije rezerviran za poznate ili bogate. Nečiji društveni status me ne zanima i jednako se trudim oko svake svoje klijentice. Štoviše, mogu vam reći da sam neke od svojih najljepših i najzahtjevnijih haljina dizajnirala za potpuno anonimne žene.
Te ste izborne večeri bili u stožeru gradonačelnika vašeg rodnog Metkovića. Politika vam je važna ili su u pitanju tek čvrste veze s rodnim krajem?
I jedno i drugo. Vežu nas podrijetlo, poznanstvo i poštovanje. Naročito Juru i Božu. Odrastali su zajedno, kuća uz kuću, u blizini crkve sv. Ilije. Od početka smo u toj priči s Mostom, znali smo da se osniva, što žele, bliske su nam reformske ideje i, kad su Juru pozvali da se kandidira na listi za dijasporu, nije bilo dilema. Ali i mimo toga, politika nije nevažna. Dužni smo napraviti neki svoj izbor pa makar ponekad bio i pogrešan. Smeta mi kad netko ne iziđe na glasanje, a poslije prigovara. Izbori su prilika da utječemo na ono što će nam se događati i dužni smo preuzeti tu odgovornost.
Je li Božo Petrov uistinu pozitivac kako je javnost stekla dojam?
Jest, zasigurno je pozitivac. Rekla bih i da je pošten, ali ta se riječ izlizala od olake upotrebe. Mogla bih reći i da je idealist, no to zvuči kao šuplja priča, težnja prema nedostižnom. Ali slobodno mogu reći da je Božo čista srca i da u njemu nema ni zrnca pokvarenosti.
Vaše su haljine, poznate i po vrhunskim materijalima, većini žena često nedostižne, pogotovo u krizi. Imate li dojam da ona možda ipak malo jenjava?
Uvijek ima onih koji si mogu priuštiti skupe stvari. Ali, da, mogla bih reći kako se općenito osjeća da se potrošački optimizam lagano razbuđuje.
Koliko su Hrvatice modno osviještene?
Da se Hrvatice lijepo odijevaju, može se vidjeti na svakom zagrebačkom, splitskom, riječkom, osječkom... trgu. Nekima je moda čak toliko važna da odjeća preraste i značaj samog događaja. To smatram pretjerivanjem, a rado bih vidjela i više originalnosti. Moda i pomodarstvo nisu isto.
Ima li narudžbi iz inozemstva?
Da, povremeno. Imala sam i ponude nekih modnih lanaca, ali ne želim industriju. Želim uživati u svojoj igri s kreacijama i svaku haljinu ispratiti do zadnjeg šava.
Zašto ne kreirate za muškarce?
Povremeno o tome razmišljam, ali zasad ne nalazim vremena. A i nadam se da svi muškarci nisu zahtjevni kao moj Jure.
Kad se dijelio umjetnički dar, očito ste dvaput stali u red, što vas inspirira?
Ulična moda. Volim gledati kako mlade djevojke kombiniraju moderno i nešto svoje. Nekad sam pratila i što rade veliki svjetski kreatori, sad mi je to manje važno. Što se dara tiče, svi imaju neki. Samo treba skupiti hrabrosti i sa svojim idejama izići pred svijet.
Vara li dojam da vam je glazba trenutačno u drugom planu?
Ne vara, a ponekad baš jako poželim pjevati. Tim više veselim se što za desetak dana objavljujemo jednu davno napisanu Jurinu pjesmu "Lunar". Posebna je, vrlo osobna, nježna i sjetna, a ja sam intimno jako vezana uz nju...
>>Matija Vuica domaćica je prve 'Blessfood - večere s porukom'
Hop cup, opa opa, đus đus. Evo, baš ću tebi vjerovati.