Dok se guraju ispred vitrine birajući kremasti, voćni ili čokoladni kolač, brojni Zagrepčani po izgledu prosuđuju stotine slastica koje vide ispred sebe. No i da nije najpoznatija slastičarnica u gradu, put do Vinceka u Ilici 18 gotovo da bi se mogao nanjušiti.
Talent za marcipan
Uživajući u svom kolaču, mnogi i ne slute koliki im se metež stvara iznad glava. Peći su uključene još od pet sati ujutro kada na posao dolazi prva smjena. Dok jedni rade biskvit za torte, drugi slažu francuske makarone, a treći peku lisnato tijesto, u maloj sobici jedna ekipa stvara pravu umjetnost od marcipana. Figurice slažu gluhonijema Anđa Brnjarski i diplomirana defektologinja Ljudmila Milivojević iz Bjelorusije, dok gazda Stjepan Vincek s ponosom objašnjava koliki talent moraš imati da bi obrađivao marcipan. Kad se ne brine za posao, pomaže u kuhinji, što radi još od 1977. kada je sa suprugom Ankicom otvorio prvu slastičarnicu u Zvonimirovoj. Svi kao djeca sanjamo o svojoj kućici od slastica, no oni su svoju i sagradili, reći će supružnici. Od prvih sedmero zaposlenih danas su došli do njih 90 u četiri objekta, a uskoro otvaraju i novi, u sklopu Centra Bundek.
Pekli za predsjednike i papu
– Dio recepata naslijedio sam od slastičara kod kojeg sam bio šegrt. On je nakon Drugoga svjetskog rata radio na bečkom biskupskom dvoru – kaže Vincek. U posao je uključena cijela obitelj, a kolače su naučila raditi i dva zeta, pa čak i onaj koji je izučio za električara. U 30 godina pekli su za državnike, papu, a nedavno su radili tortu dugu dva metra i široku metar u obliku budućeg pelješkog mosta za istoimenu udrugu.
