Od jedanaest milijardi kuna koje će Hrvati potrošiti u ovo blagdansko vrijeme, velik će dio otpasti na darove.
Što staviti pod bor najmlađima, mnogim će se mamama i tatama, bakama, djedovima, tetama... pokazati najstresnijim dijelom blagdanske kupnje. Kako odoljeti moru igračaka, slikovnica, sitnica; razveseliti dijete, a ne pretjerati? Kako, uostalom, pomiriti dječje želje i kućni budžet? Treba li dar imati veze s ponašanjem i ocjenama u školi? Za početak, reći će stručnjaci, taj zadatak ne treba odgađati jer je kupnja u posljednji trenutak osuđena na brzopletost i stres, a onda želja da nekog obradujemo darom pada u drugi plan.
– Konzumerističko kupovanje poklona nije darivanje. Čin darivanja, koji vežemo za nadolazeće blagdane, dio je društvenog i osobnog rituala koji povezuje darivatelja s onima kojima dajemo dar. Kupnja dara drugoj osobi prvo mora ispunjavati i onog koji kupuje – ističe psiholog Željko Vukobratović.
– U protivnom, samo smo si natovarili još jednu obvezu s malim izgledima da će i onaj koga darujemo biti zadovoljan.
Pritom, ističe, darivanje nije natjecanje i nebitno je što će pod borom naći susjedova djeca.
– Savršen dar nije nešto trendovsko, iako to dijete možda najviše želi. Mobiteli su, recimo, često na listi dječjih želja. Ako taj uređaj gledamo kao na neizbježan dio komunikacije u današnjem visokotehnološko-informatičkom vremenu, a ne kao zamjenu za socijalizaciju, onda to može biti praktičan dar. Pogotovo, recimo, djeci koja više nisu u školskom boravku i puno vremena provode sami – smatra Vukobratović, koji podsjeća da je užitak otvaranja dara kratkotrajan, a da njegova svrha mora biti dugoročnija.
Ako dar znači zabavu za cijelu obitelj, što se dogodi pogodimo li izborom neke maštovite društvene igre, svrha je i te kako ispunjena. Pritom, darivanje ne bi trebalo biti povezano s dječjim ocjenama, ponašanjem i sl.
– To onda više nije darivanje nego nagrađivanje. Daruje se osobu, a nagrađuje ponašanje. Ne treba bježati od nagrađivanja, ali Sveti Nikola i Božić nisu takve prigode – tvrdi psiholog.
Svrha je uvelike narušena i ako su darovi financijski pritisak za roditelje. Rijetki nemaju taj ograničavajući faktor pa se ponekad u novčanik poseže i dublje nego što bi se smjelo ili zaigra s otplatom na rate.
Foto: Thinkstock
– Da biste izbjegli tu noćnu moru, djetetu treba unaprijed objasniti svrhu darivanja, povezanost onog koji daruje i darovanog, čak i ako dijete još vjeruje u Djeda Božićnjaka. Ono mora znati da je u činu darivanja važnija emocija nego sam dar. Primanje darova stvar je i navike pa je takav razgovor pogotovo potreban ako smo prijašnjih godina imali više novca i kupovali skupe darove. U suštini, za veliku radost nije potreban velik novac i dar ne bi trebao biti skuplji od sto kuna. U protivnom, vrijednost darova izbija u prvi plan, a drugi se aspekti darivanja zanemaruju – poručuje Vukobratović.
>>Po unikatni dar na Kištru, ŽićBo, Art Fest, Fistt art...
Nekada smo bili sretni sa cokoladom i gumenim bombonima!