Prikazavši ga kao grad koji ne trpi različitosti, u subotu je skupina
golobradih izgrednika još jednom osramotila Zagreb. Za održavanja
šestoga Zagreb Pridea organizirane grupice nasilnika stale su u obranu
svoga iskrivljenog viđenja morala šakama, kamenjem, pa čak i
molotovljevim koktelima. Nasreću, pokušaj bacanja te zapaljive bombe iz
kućne radinosti ipak su spriječili policajci koji su osiguravali skup.
Nažalost, isti ti policajci nisu uspjeli spriječiti čak šest napada
koji su se neposredno nakon povorke dogodili u samom središtu grada.
Nitko nije zaustavio niti hordu podivljalih huligana koji su nakon
jučerašnje utakmice marširali Draškovićevom ulicom uglas pjevajući:
"Ubij, ubij pedera!" Ne želim vjerovati da hrvatska policija ne može
obuzdati pedesetak huligana koji se koriste svakom prilikom da radost
većine zbog nekog društvenog pomaka ili sportskog uspjeha zasjene
vlastitom paradom agresije.
Ne mogu se ne zapitati bi li ijedan od tih mladića znao suvislo
objasniti zašto on i njegovi drugovi ničim izazvani pozivaju na
ubojstvo "pedera". Jesu li toliko nesigurni u svoju (hetero)seksualnost
da različito seksualno usmjerenje smatraju prijetnjom ili je njihovo
divljaštvo tek produkt moralnog stanja nacije u kojoj je mrziti
drukčijeg dio folklora? Treba se zapitati i gdje su u takvim
slučajevima premijer i drugi državni dužnosnici.
Zašto nikada nisu nedvosmisleno osudili bezrazložno nasilje nad
seksualnim manjinama? Kada je riječ o diskriminaciji, politika mora
zauzeti jasan stav. Ništa ne reći, često znači i prešutno odobravati, a
u Hrvatskoj je potrebno još puno toga reći kako bi mladi naučili da
demokracija nije toleriranje nasilja, već poštovanje svakoga, bez
obzira na nacionalnost, vjeroispovijest ili seksualno usmjerenje.
RIJEČ - DVIJE
