Znanci mi se hvale koliko su vrganja pospremili u zamrzivač ili ocat
ili ih suše. I dok obilje šumskoga mesa "najavljuje dugu zimu", ona
dugogodišnja i zasad nepromijenjena, na tržištu gljiva i dalje
ljubitelje gljiva na tanjuru odmah naježi. Moja mama poput delikatese s
placa donosi 25 deka krasnih lisičica, a onda započinju dvojbe
kako bismo ih spremili te da li da ih uopće spremamo, jesu li stvarno
jestive ili su jestive-samo-jednom. Kupila ih je od naše mlekarice i
morale bi biti jestive. Kad je o siru s manje ili više sirutke riječ, u
našu se mlekaricu uzdamo s velikim povjerenjem, ali, vraga, gljive su
ipak gljive...
Gulaš od lisičica i malo uzgojenih pečuraka te još počega bio je
krasan, ali njegov okus nije mogao prekriti gorčinu zbog propisa koji
gljive uređuju tako da se čovjek pred njima osjeća baš poput gljive.
Postoji, naime, pravilnik, ali ga zapravo i nema tko provoditi od
izdavanja dozvola za branje do kontrole i sankcija.
Mjerodavni o gljivama, čini se, ne znaju mnogo više od nas prosječnih
konzumenata koji pouzdano prepoznaju muharu, a kako su rijetki u nas
znalci u latentnom sukobu baš kao da su se najeli ludih
gljiva o tome koje se gljive smiju, a koje ne smiju brati, koje
su zaštićene, a koje nisu, i mi koji smo nekad objavljivali edukativne
popularne tekstove o gljivama prestali smo samo da se ne bakćemo s
interesima i inspekcijama. A kako šareni magazini izazivaju čovjeka da
iskuša koji od recepata s gljivama, ne samo uzgojenih, uzda se u sreću
i ilegalnu ponudu.
Sva je sreća da uskoro Školska knjiga objavljuje Enciklopediju
gljiva Romana Bošca, za koju unaprijed kažu da je među najvećim i
nacjelovitijim izdanjima na svijetu te da postavlja nova mjerila u
gljivarstvu, jer na više od 1400 stranica iscrpno riječju i slikom
opisuje čak 2000 vrsta gljiva; u I. dijelu razred Basidiomycetes
(muhare, pečurke, gnjojištarke, vitičarke, koprenke, cjepače,
sunčanice, rudoliske, vitezovke i drugi rodovi te dosad neopisane
vrste, a u II. dijelu rodove iz razreda Basidiomycetes
(mliječnice, krasnice, vrganjevke, capice, trubače), iz razreda
Heterobasidiomycetes, Gasteromycetes, Myxomycetes te, posebice, gljive
mješinarke (Ascomycetes), odnosno smrčke, smrčkovice, pehare i
tartufe. Bravo!
VRT ZEMALJSKI
Muhare
