Možda sam subjektivna, ali vjerujem da su mediji zaslužni za to da je
premijer Ivo Sanader prekjučer primio četvoricu mladih info-olimpijaca
iz V. zagrebačke gimnazije, uručio im priznanja i, dakako, čestitao im
želeći ih potaknuti da nastave s uspjesima. Subjektivno ću istaknuti i
Večernji list koji je o toj četvorici zasigurno najviše pisao, ali i
prigovarao "nadležnima" za njihov odnos prema tim, ali i svim ostalim
nadarenim klincima koji se svako malo vrate iz inozemstva s medaljama
oko vrata, bilo za znanje u matematici, fizici, kemiji, govorništvu ili
debatiranju...
I sami mediji naučili su nešto iz ovog posljednjeg primjera.
Ponavljam, zaista mislim da su naši sportaši, osvajači olimpijskih
odličja, zavrijedili sav medijski prostor koji su dobili, da su
zavrijedili i sve drugo što im je obećano i što će, nadam se, dobiti.
No, kada sam se u prošlotjednoj kolumni zauzela za više priznanja
mladima koji medalje osvajaju i na drugim područjima, nisam niti
pomislila, niti očekujem da bi im netko trebao za nagradu darovati
stan, na primjer.
Kako smo euforičan narod, sklon ići iz krajnosti u krajnost, treba ipak
stati na loptu i temu sagledati šire. Kao što sam i na početku rekla,
srećom, među našom djecom i mladeži ima izuzetno nadarenih i oni, opet
zahvaljujući roditeljima i nastavnicima koji ih podržavaju, odlaze na
razna svjetska natjecanja i osvajaju prva, druga ili treća mjesta. Ne
bih htjela da sada predsjednik Vlade bude doveden u situaciju da mora
organizirati prijam za sve koji osvajaju te svjetske medalje, ali bih
svakako htjela da se druge institucije, ponajprije one kojima je to i u
opisu posla, kvalitetnije i više angažiraju u poticanju, pa i
nagrađivanju nadarenih. Čini mi se da baš oni najčešće naprave pogrešan
korak, pa premijer mora vaditi kestenje iz vatre.
Ne bismo smjeli zaboraviti još nešto. Na zagrebačkom primjeru i prema
sjećanju znam da najčešće svjetska priznanja kući donose učenici već
spomenute V. gimnazije, pa onda MIOC-a, studenti Pravnog fakulteta...
To sigurno nije slučajno, već posljedica posebnog angažmana profesora.
Kao i sportski treneri, i oni zaslužuju priznanje.
Posljednji su događaji dobar razlog da netko a čini mi se da je
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa pravo mjesto za to
razradi kriterije prema kojima bi se jasno znalo da mladi osvajači
medalja, bilo u učionicama i laboratorijima, bilo na sportskim
terenima, mogu očekivati primjereno priznanje. Ono može biti stisak
ruke na aerodromu, može biti laptop, može biti novčana pomoć,
stipendija ili nešto posve drugo, ali primjereno i svima jednako.
OTVORENA VRATA
