U Antigui, jednom od najljepših kolonijalnih gradova američkoga kontinenta, koja se smjestila podno velikih vulkana u planinskom pojasu Gvatemale, Uskrs i Veliki tjedan koji mu prethodi, a tamo se naziva Semana Santa, najvažniji je događaj u godini. Stanovnici Antigue, svi redom predani katolici, okupljeni su u bratovštine, cofradije, i spremaju se za Semanu Santu tijekom cijele godine. Kad sedmodnevna svečanost počne na Cvjetnu nedjelju, gotovo svi znaju da će toga tjedna malo spavati.

Kamenom popločene ulice Antigue, grada pod kulturnom zaštitom UNESCO-a, od ranog su jutra mjesto akcije. Mještani ih posipaju raznobojnim pijeskom, laticama cvijeća i tropskim voćem svježe ubranim s plodnih obronaka vulkana Ague, Fuega, Acotenanga i Pacaye koji okružuju kotlinu Antigue, nekoć glavnoga grada Gvatemale. Stvaranjem mozaičnih i krhkih ornamenata zabavljaju se do podneva, kad počinju vjerske procesije.

Teret na najmanjima
Svaka bratovština, a u Antigui ih ima nekoliko stotina, izvodi svoj program. Odjeveni u prepoznatljivo ruho svojih cofradija, dječaci na ramenima iznose i po tonu teška postolja s kipom Isusa i prizorima iz Biblije.
 Tijekom cijele godine vlastitim smo rukama stvarali te skulpture, međusobno se nadmećući tko će sagraditi veću, šareniju i težu. Bitno je i to da Isusovi vojnici budu što manji i što uporniji, pa nekad teška postolja nose i šestogodišnje djevojčice  objasnio mi je Pablo Fernandez, privremeni vođa jedne bratovštine, ističući kako se ponosi svojom funkcijom.

 Svake godine bira se novi vođa cofradije. To je iznimna čast, ali i velika odgovornost jer vođa mora platiti sve događaje, bankete i materijal za izradu postolja s biblijskim prizorima te maske za sve članove  kaže Pablo.
Procesije prolaze cvijećem popločenim ulicama i to traje do kasnih noćnih sati. Tu su Palestinci, Arapi, Isusov narod, zatim Rimljani, zli Kristovi ubojice, Židovi i farizeji, uplakane majke, na križ razapeti razbojnici... Rituali se ne izvode iz uhodane rutine, već sa strašću. Niz čela marljivih dječaka teče znoj, niz pleća razapetih razbojnika krv, niz lica u crno zavijenih majki suze. Zrakom se širi miris kopala, zapaljive smole tropskog drveta koja se dimi poput tamjana, a grupe svirača limene glazbe sviraju tužnu, polaganu, apokaliptičnu glazbu.

Tako se Uskrs slavi u gradskim središtima Gvatemale s dugom kolonijalnom tradicijom, poput Antigue. Nedaleko od njih, u selima raštrkanim po brdovitu krajoliku zavijenom u mistične oblake, priča je malo drukčija.
U Gvatemali živi najviše potomaka Maya. Drevna kultura koja je propala na svom vrhuncu prije više od tisuću godina svijetu je poznata po nenadmašivu dugoročnom kalendaru, zapanjujućem poznavanju astronomije, fizike i matematike, arhitekturi koja i danas brojne turiste ostavlja bez daha, ali i po žrtvovanju ljudi, žestokim ratovima te brutalnim sportskim igrama u kojima pobjednik uzima život pobijeđenom. Drevna kultura postigla je svoj vrhunac i propala, ali su ljudi nastavili živjeti.

Drvo u obliku križa
Potomci drevnih Maya i danas su većinsko stanovništvo Gvatemale. Nakon dolaska Španjolaca prije pola tisućljeća, Maye su bez puno odupiranja prihvatili novu religiju. Razlog za to velika je sličnost animističko-šamanističke tradicije koju su prakticirali i monoteističke religije koja im je servirana. Ephraim Tzunum, sacerdote (vrač ili svećenik) Maya, objašnjavao mi je tu sličnost dok smo se penjali na vulkan Chicabal, na kojemu su on i još nekoliko sacerdotea planirali izvesti ceremoniju za početak sjetve kukuruza, glavnog prehrambenog sastojka u svim pretkolumbovskim kulturama Amerike. 

Mi smo i prije Španjolaca prakticirali krštenje, ispovijed, dane posta i pokore. Svećenici su za vrijeme obreda pili vino, palili mirise i koristili se oltarima. I prije smo štovali križ jer najsvetije drvo u džungli, ceiba, ima oblik križa! Mnoge duhove i bogove koje smo prije poštovali prepoznali smo u različitim katoličkim svecima, a 13 glavnih duhova u Isusu i 12 apostola  kazao je Tzunum.

U krateru ugaslog vulkana nalazilo se bajkovito jezero, a njegove su padine bile obrasle gustom šumom. Za obred kojim se slavi početak sjetve kukuruza Sacerdotei su pripremali iste sastojke koji se rabe i u gradskim crkvenim ritualima. Prosipali su latice, palili svijeće i mirisnu smolu kopal, prinosili darove u žitaricama, voću, slatkišima i alkoholu. Činilo se kao scena za drevni ritual niski, crveni ljudi odjeveni u šarene nošnje plesali su u mjestu praveći grimase dok su padali u trans. Izvikivali su neke čudne formule na grlenu jeziku koji kao da je dolazio s drugog svijeta. Da nisu s vremena na vrijeme izvikivali "Jesus", teško bi se moglo zaključiti da je riječ o skladnu spoju dviju tradicija koliko dalekih, toliko i bliskih.

Jelena Milić

Zbog ovog je pisma srbijanska veleposlanica napustila domjenak SNV-a: 'Ja to jednostavno ne podržavam'

Premium sadržaj

9

Nova sirijska vlast slijedi put radikalne ideologije

Žene su 'niža vrsta', židovi i kršćani su 'krivovjernici', dužnost je 'braniti Alaha'

Video sadržaj

12

ŠOKIRALA SVE

Nekada je bila najbolja na svijetu i ponos Jugoslavije. Danas radi u psihijatrijskoj ustanovi

100% reciklabilna

Je li ovakva ambalaža put prema čišćoj budućnosti?

Vrijeme je za promjene

Stakleni stropovi i ljepljivi podovi: kako nevidljive prepreke koče napredak žena

Građani, oprez: Konzum zbog opasnog parazita povlači proizvod iz prodaje