Dojučerašnji glavni ravnatelj HRT-a Mirko Galić napokon se
počinje baviti poslom za koji je jednostavno rođen –
diplomacijom. Naravno, koristio se on njome i dosad, ali odnedavna za
konverzaciju u stilu “uglavnom zaobilaziti, govoriti puno,
ali kazati malo ili ništa” ima i službene
vjerodajnice. Pristojan, ljubazan, uglađen, pažljiv, profinjenih
manira, u razgovoru dosjetljiv i taktičan (jedino bi ga nekad u
trenucima popuštanja uvježbane samokontrole znala izdati
mimika lica), Galić je prije sedam godina na HRT stigao kao budući
veliki – reformator.
HTV satelit politike
Od osamostaljenja države, pa tako i odvajanja HRT-a iz sustava JRT-a pa
sve do 2000., HTV je (jer sve su oči i uši uprte i napete
uglavnog zbog – njegova malog ekrana) bio satelit politike.
HDZ je bio “centar svijeta” oko kojeg se HTV
sluganski vrtio pazeći da se na putanji ne nađe ni najmanji kamenčić na
koji bi se moglo spotaknuti i eventualno poremetiti kretanje.
Promjenom vlasti, promjene su zahvatile i HTV. Kao jedan od zvučnih
članova Udruge novinara elektroničkih medija “Forum
21” (koja se načelno borila za pretvaranje HRT-a iz državnog
u javni medij, ali se poslije pokazalo da je to više bila
borba za vlastite pozicije članova, pa je, kad su oni namirili svoje
apetite, “Forum” gasnuo do potpunog utrnuća
prošle godine), ali tada i direktor EPH i glavni urednik
tjednika “Globus”, Galić se, izabran od Sabora, a
nakon dogovora tadašnjeg premijera Ivice Račana i vlasnika
EPH Ninoslava Pavića, vraća na HRT kao – glavni ravnatelj.
Misija bi mu trebala biti – čupanje najjačeg medija iz
šapa politike, izvlačenje HRT-a iz poslovanja koje je u
debelom minusu, rješavanje viška zaposlenika...
Na sve se to i sam obvezuje.
Iz minusa u plus
Odmah HRT izvlači iz “crvenog”. Minus od 176
milijuna kuna s kojim je Prisavlje završilo 1999.
više ne postoji. Već od 2000. posluje se u plusu. No sad je
pitanje dokad će tako biti. Jer dok prihodi od pretplate posljednjih
godina rastu u ritmu neke 'laganice’, oni od marketinga
zabrinjavajuće padaju. Jasno, startanjem dviju komercijalnih
televizija, najprije Nove TV pa nekoliko godina poslije i RTL-a, kolač
od reklama se dijeli. Da bi se zaradilo više, zakon o
dopuštenoj minutaži propagande u programima krše
svi. I HTV. Umjesto devet dopuštenih minuta reklama u sat
vremena, svako malo ta se granica drsko prelazila. Prigovori su na HTV
djelovali, pa se na to bolje pazi, ali se tu i tamo opet
'zgriješi’.
Prikriveni marketing
Ipak, prema ocjeni mnogih, opasniji od toga je onaj –
prikriveni marketing. Njega ima posvuda u programu. Galić ga i sam
priznaje. Stalno se grozio kako se takvoj praksi mora stati nakraj, ali
učinjeno nije ništa. Sjetimo se samo optužaba da pojedine
novinarke HTV-a paralelno vrlo bahato rade i za jednu agenciju, i to
tako da firmama prodaju minute u emisijama. Ne bi bilo
pošteno iskaljivati ljutnju samo na njih, jer obilaznim
reklamiranjem koječega bavila su se i najuglednija televizijska imena.
Zlobnici bi mogli reći: “Pa nije ni čudno što
Prisavlje manje zarađuje od legalnog marketinškog
tržišta kad hateveovci 'na crno’ ipak jeftinije
prodaju oglasni prostor u svojim emisijama.” Mirko je sve to
jako dobro znao, ali problem mu je očito bio – kako tim
muljatorima to skresati u lice. Ovako bi mu se moglo reći da je na
njihovu rabotu svaki put zažmirio iako oni koji ga znaju tvrde da se
njemu takav biznis gadi. Zavrtjet ćemo opet stvar malo u krug. Pa
zašto onda to gađenje nije rezultiralo kažnjavanjem onih
koji vlastitu kuću oštećuju zbog privatne zarade na nečastan
način?!
Diplomatske manire
A što je s utjecajem politike? Pomak je i te kako vidljiv.
Ipak, u svojoj urođenoj diplomatskoj maniri Galić je svaki gnjev
političara – dolazio on zdesna, iz centra ili slijeva
– odmah trčao stišavati. Usto, koliko god gordo
govorio kako se u program nije miješao, jer za to nema
ovlasti, to jednostavno nije točno. Prije bi se moglo reći da ga je od
svega najviše zanimao – program. Tko ga uređuje,
tko ga vodi, koga se u njega poziva... Naravno, činio je to suptilno.
Premda, ma kako pažljiv bio, tragovi su ostajali. Najčešće
se to događalo u vrijeme HTV-ove glavnouredničke funkcije Jasne
Ulage-Valić (danas Jasne Burić) koja ga je za petljanje u njezine
ovlasti i javno optužila. Bile su to dvije najburnije godine Galićeva
sedmogodišnjeg mandata.
Bijela knjiga
Afere i skandali na Prisavlju nisu prestajali. Pisale su se
“bijele knjige”, informacije i dokumenti protiv
glavne urednice puštali su se na sve strane, Galić je tražio
objašnjenja zašto je u nekoj emisiji netko
gostovao. Iako se u javnosti to drukčije predstavljalo, cijeli je HTV
pričao da je dvojicu urednika on dao smijeniti nakon što su
u novogodišnji program pustili poslaničku parodiju imitatora
Stjepana Mesića i pokojnog Franje Tuđmana... Kućom je tad vladalo pravo
rasulo. Osam je urednika okrenulo leđa svojoj šefici. Galić
je mislio da će zbog toga ona pasti, ali nije išlo.
Štoviše, jedan je član Vijeća HRT-a tražio
njegovu smjenu.
Nezadovoljna je bila i Račanova vlada. Tad se, početkom 2003., sve
glasnije pričalo kako je Galić vladajuće razočarao jer nije
ništa učinio da eliminira utjecaj desničarskih urednika i
novinara na program, a ni zbog nužnog čišćenja Prisavlja od
onih na njemu ukorijenjenih neradnika metla se nijednom nije pomakla. U
to se vrijeme već otvoreno govorilo o njegovim nasljednicima. No opet
je preživio.
Prije toga je ipak učinio jednu dobru stvar. Najbolje HTV-ove autore,
prave zvijezde, ekskluzivnim je ugovorima vezao na vjernost kući. To
što je njih dvoje, Svilan pa Hloverka, unosan
'brak’ odlučilo razvrgnuti jer se Nova TV pokazala
još imućnijim 'ženikom’ svjedoči da Galić u
sastavljanju ugovora nije bio baš najvještiji.
Prijetnja smjenom
No dolaskom novog mandata 2004. i postavljanjem od njega odabrane
ekipe, stvari se smiruju. Prema njegovoj 'grmljavini’ da je
tek sad, uz završnu fazu modernizacije, digitalizacije,
osuvremenjivanja opreme i osposobljavanja novih velikih studija (u čemu
je majstorski uspio i što mu zaista služi na ponos),
došao na red obračun s neradnicima, moglo se pomisliti da će
se tog proljeća na HRT-u zavrtjeti takva centrifuga, da će lijenčine i
oni po mnogočemu prekobrojni i nepotrebni početi frcati na sve strane.
Pretrpani brod
Ćorak! Njih 400-tinjak otpremljeno je u mirovinu, a prazninu koju su
ostavili popunilo je njih isto toliko.
Sve u svemu, umjesto da se prisavski brod iskrcavanjem
suvišna tereta olakša (baš je tako
Galić često slikovito govorio), na njega se – ukrcavalo.
Jednostavno, Galić nije imao srca neradnicima pokazati vrata. To da
nije htio povlačiti radikalne poteze, koje sad ostavlja svom
nasljedniku, a sve kako se nikome ne bi zamjerio i ostao u
lošem sjećanju (što mu je životna deviza)
– opet potvrđuje onu da nije bez vraga poslan u diplomaciju.
Na tvrdnju da je one neugodne, ali nužne poteze odgađao pa neka poslije
njegova odlaska idu na dušu nekog drugog, Galić je neki dan
uzvratio:
“Zašto mislite da se čovjek mora zamjeriti da bi
proveo neke svoje ideje i da bi bio uspješan? Mnoge ideje
sam proveo, a da se nikome nisam zamjerio. Negdje sam se pak zamjerio,
a da nisam uspio u djelo provesti te ideje. U kući nije postojala
dovoljna kritična masa koja bi prihvatila reformske ideje nove
organizacije i poslovanja. Svom nasljedniku ne ostavljam kuću u težem
stanju od onoga u kojem sam je zatekao. Suprotno, mislim da je ona
danas u puno boljem stanju. Ne pripisujem to sebi. Okolnosti su bile
drukčije, povoljnije.”
Komercijalizacija HTV-a
Da, u proteklih nekoliko godina za neke je doista nastupilo povoljnije
vrijeme. Za one koji se bave vanjskom produkcijom. Bez ijednog
provedenog javnog natječaja na HTV-u su donosili svoje umotvorine (od
kojih su se neke pokazale uspješnima i
dobrodošlima, dok je popriličan broj bio i onih sramotno
loših) i za to dobivali golem novac. I takvi
njihovi projekti pomogli su da HTV sve više naginje nazivu
komercijalne, a ne javne televizije.
To što se nekima od tih vanjskih suradnji krši
Zakon o HRT-u (nepostojanje javnih natječaja već spomenusmo, supružnici
zaposlenika skriveni su vlasnici producentskih kuća...) mnogi se prave
da ne vide. A onim spomenutim 'golemim novcem’ sad se bavi i
Državno odvjetništvo, jer neki iznutra (Denis Latin) i
izvana (Miroslav Rožić, Andrija Hebrang...) vrisnuše na
uzbunu. Povišenim tonom kazaše da je HTV
premrežen korupcijom, da se pretplatnički novac na sumnjive načine
odlijeva u džepove privatnih producenata...
Zov ambicije
Uh, galama je oko tog HRT-a tolika da je s njega najbolje otići.
Što dalje. Sve do Pariza. Kao što svi već znaju,
Galić čini baš to. Žudio je za tim Parizom već gotovo dvije
godine. Znao je da mu mandat na HRT-u traje do proljeća 2008., ali zovu
diplomacije nije se moglo odoljeti. I tako se dogodilo da je
– iako je uporno papagajski ponavljao kako je i njegovom
zaslugom HRT postao politički neovisan – sam osjećao i brižno
pazio kako se politički konci potežu. Jer, hoće li se okititi
veleposlaničkim vjerodajnicama odlučivao je sam politički vrh. Prkositi
mu značilo bi možda neispunjenje veleposlaničke žudnje.
Nervoza iščekivanja kod nestrpljivog se Galića mogla i te
kako osjetiti. Ma koliko on to nijekao, prelomila se ona zadnji put na
Rotimu i Družijaniću koji u Dnevnik pustiše staru snimku
Mesićeva govora u kojoj on lijepo zbori o NDH. Uplašio se
Galić da će se predsjednik razbjesnjeti te da od puta u Pariz neće biti
ništa pa urednike pohitao odmah kazniti, iako je to poslije
zažalio. Isto tako sad žali za Tihomirom Ladišićem kojeg se,
na sreću Fox Newsa, HTV odrekao.
To što zbog za njega ipak sretnog 'francuskog’
završetka kuću i svoju profesiju, kojima se zaklinjao na
vjernost, ostavlja na predizbornoj vjetrometini i neizvjesnosti,
Galića, čini se, ne zabrinjava.
– Nisam bio vazal nikakvih svojih ambicija. U Pariz sam mogao
otići i nisam morao. Ništa se u mom životu time ne bi
promijenilo. Pariz je jedna moja lijepa životna stanica, ali nimalo
važnija ili vrednija od onih već prijeđenih – tvrdi samo
nekoliko dana prije napuštanja HRT-a i odlaska u Pariz Mirko
Galić. Što još reći osim: svakome njegove riječi
i njegova djela – na njegovu dušu.
Uspjesi i promašaji
Uspjesi:
pozitivno poslovanje, modernizacija i digitalizacija, smanjenje utjecaja politike, vezanje najboljih autora ekskluzivnim ugovorima
Promašaji:
smanjenje zarade od marketinga, prevelik broj zaposlenih, sumnjiva vanjska produkcija, pretjerana komercijalizacija programa
Ništa od obećane racionalizacije
– Mirko Galić se u svom mandatu glavnog ravnatelja HRT-a borio za slobodu izričaja novinara, i u tome je uspio. U zasluge mu se mora upisati i investiranje u opremu, odnosno modernizacija i digitalizacija HRT-a. No ono na što se u početku svog mandata obvezao, i na temelju čega ga je Vijeće izabralo, a to je racionalizacija poslovanja – nije učinjeno. To Galić ostaje dužan pa će taj 'vrući krumpir’ dočekati njegova nasljednika. Usto, u Galićevo se vrijeme nije dovoljno ulagalo u stručnu edukaciju zaposlenika, a česte su bile i primjedbe Vijeća na vanjsku produkciju HTV-a – ukratko je Galićeve ravnateljske efekte rada na Prisavlju ocijenio predsjednik Vijeća HRT-a Zdenko Ljevak.
