Zoran Milanović se odlučio na osobni rat protiv lidera glavne oporbene stranke HDZ-a, Tomislava Karamarka.
Premijer i šef SDP-a time čini logičan korak, jer zna da mu je s druge strane lider stranke koji isto tako, zbog osobnog opstanka, mora zaigrati na parlamentarnim izborima na "sve ili ništa". Onaj tko od ove dvojice političkih aktera izgubi na parlamentarnim izborima, izgledno, morat će time završiti i svoju karijeru kao lider stranke. Poraz na izborima posljedično će uništiti i političku karijeru Milanoviću ili Karamarku. Parlamentarni su im izbori, dakle zadnja šansa da se zadrže u stolici predsjednika SDP-a ili HDZ-a. Milanovićeva je politička budućnost na tom mjestu ugrožena stoga što je krahirao kao premijer, bio je neradišan, kampanjac, netolerantan unutar vlade i stranke i stvorio je time veliki broj neprijatelja. Neke je otjerao, poput Slavka Linića i Mirele Holy, a neki su se sami odmaknuli, poput Ive Josipovića. Učinio je u zadnje tri i pol godine Milanović dosta štete stranci, no dok je veći dio mandata još bio pred njim, i dalje se nije brinuo, nego radije kratio poslijepodneva po zagrebačkim restoranima. To što je morao odlaziti na mrske mu sastanke premijera u Bruxelles, nekako je preživljavao, jer je, bez obzira na njegov savršeni engleski, bježao od diskusija i druženja s EU kolegama. Proživio je i najopasniju situaciju, kada je, početkom lipnja 2014. uspio skupiti 50 glasova unutar Glavnog odbora stranke, te izbacio Linića iz igre jer je ovaj uspio skupiti nedovoljnih 47 glasova.
Puč je propao, no Milanović je naučio lekciju, "došlo mu je iz pete u glavu", pa je, nakon sjednice kazao "žao mi je što smo cijeli dan maltretirali javnost. Počet ćemo se baviti hrvatskim problemima". No, još se malo "izležavao", da bi, negdje pred pola godine pljunuo u šake i krenuo u kampanju i borbu za opstanak. Tomislav Karamarko isto je tako prije tri i pol godine iskoristio priliku i, kao autsajder dobio izbore i postao predsjednik HDZ-a. Njegova vlast bila je na počecima upitna, a unutrašnji otpori veliki, no sve se počelo stabilizirati nakon prvih uspjeha HDZ-a na izborima. Karamarkova je ekipa shvatila da moraju dobiti baš sve od predstojećih izbora, one za EU parlament (dva puta), pa lokalne, pa one za predsjednika RH. U svemu se tome uspjelo, no ne uspije li Karamarko pobijediti na ovim parlamentarnim izborima, biti će kao da nije pobijedio na niti jednim. Nije pravedno, no realno, ne smije izgubiti najvažnije izbore. Sve će njegove zasluge pasti u zaborav, a unutarstranački liderčići navalit će na njega poput vukova. Zašto? Pa zato što je HDZ već 4 godine u oporbi, zato što su se već svi osokolili i, bez ulovljenog "zeca" pripremili roštilj. Zato što su ambicije poletjele, zato što se smiješe funkcije, zato što se mnogi unutar HDZ-a već vide u tom slatkom povratku na vlast. Ne pobijede li na izborima, šokirani od spoznaje da će čekati u oporbi i naredne 4 godine – tražit će žrtvu. Ne pobijedi li pak SDP, ta "žrtva" će u toj stranci naravno biti Milanović. No, za razliku od HDZ-a, čini mi se da bi SDP bolje izdržao gubitak vlasti. Kada bi maknuli luzera Milanovića, bio bi moguć i povratak "otpisanih", te, tom logikom onda i oporavak stranke koja bi se mogla kadrovskom promjenom na vrhu obnoviti poput mitske ptice Feniks. Jasno je, stoga da bi se kampanja, istina više po željama Milanovića no Karamarka, mogla pretvoriti i u osobni rat lidera. Jer, za jednog od njih, nakon parlamentarnih izbora teško da će više biti mjesta u vrhu politike.
>> Pantovčak želi Hrvatsku nakon 100 godina politički maknuti s Balkana
>> Kome Gotovinine 'tune' više koriste, Milanoviću ili Karamarku?
Nestaje Partija