U iduća tri mjeseca svakoga ćemo petka imati mogućnost zaviriti u
svakodnevicu stanara kuće Big Brothera, u njihove tanjure, spavaonice i
u njihove zidovima ograničene živote. S prvim rujanskim petkom počela
je još jedna TV sezona stanarskog ekshibicionizma i
gledateljskog voajerizma. Počinje sezona dragovoljnog pristanka na
nestanak svake intime, ali i prilika da se u tu intimu zuri sve dok se
ne ugase Tv kamere. Konačni ishod toga odnosa stanara i gledateljstva
opet će biti milijun kuna za onoga stanara koji se gledateljstvu
najviše svidi, u kojemu prepoznaju osobine i vrijednosti
koje im se najviše dopadaju.
Da bi netko u Americi zaradio milijun dolara, uglavnom mora biti
vrhunski stručnjak i najčešće raditi u Silicijskoj dolini.
Da bi netko u Hrvatskoj zaradio milijun kuna, najizglednije je da se
prijavi u Big Brother. Ne mora ništa znati, dovoljno je da
bude simpatičan, da gledatelji u njemu prepoznaju sebi sličnog. Nijedan
od tri dosadašnja pobjednika nije pobijedio zato
što je genijalac, nego zato što se u njima
prepoznalo “kolektivno mi”. Najlakše bi
bilo s neke ignorantske distancije popljuvati takve emisije. Ali to
onda sliči djetetu koje rukama zaklopi oči uvjereno da realni svijet
oko njega tada i ne postoji. Big Brother nije hrvatska elementarna
nepogoda. On ima i svoje ishodište i svoju svrhu.
Vrijednosti koje zastupa BB nisu samo uvezene, mnoge su već postojale u
našem društvu. Big Brother ih može još
samo “podebljati”.
Životne filozofije – “rada bez motike”,
“lezi, kruše, da te jedem”,
“radije ja gladan ležim nego sit
radim”... pa do naputka “snađi se,
druže”, ili mudrolije “nitko mi ne može toliko malo
platiti koliko ja mogu malo raditi”, dio su naše
tradicije, kulture i mentaliteta. Spojene s duhom hedonizma, ležernosti
i ugode pristiglima sa Zapada pretvorile su se u žudnju za lakom
zaradom. Pri toj je žudnji mnogima postalo nebitno kako i na koji način
steći, a najbitnijim postalo zgrnuti. Rad kao uvjet za zaradu kod nas i
nije na osobitoj cijeni. Zato i riječ zaraditi u našim
prilikama postaje sve neprikladnijom, jer u svome pravom značenju
upućuje da je zarada posljedica rada. U našoj novokulturi
zarada nije nužno vezana za rad. Mogućnost da netko za sjedenje,
budalesanje, jedenje, svađanje, umivanje i ogovaranje dobije milijun
kuna samo je krajnji, ali i logičan ishod takvog odnosa prema radu i
prema vrijednostima povezanima s njim.
U kulturi gdje je rad obezvrijeđen, znanje potisnuto, a pamet nerijetko
svedena na štreberstvo, Big Brother je prirodna pojava.
Premda je uvezen, on je ovdje već imao svoj duhovni humus, pa se
njegova gledanost ne može svesti samo na voajerizam, na podsvijest, na
opću znatiželju da se zaviri u tuđe živote. Novi je BB više
naš nego njihov.
U povodu
