Do sada smo scene policijskog nasilja prema mirnim prosvjednicima gledali samo na televizijskim ekranima, u vijestima iz Kopenhagena, Londona, Seattlea... Od danas takvo nasilje postalo je hrvatska stvarnost, i to u ulici u kojoj živim već 49 godina i 7 mjeseci, točno ispod moga prozora. Kako se sve događalo u sitnim jutarnijim satima, malo je onih koji su bili izravni svjedoci te trosatne tragedije hrvatske demokracije.
Križanje Varšavske i Gundulićeve bilo je potpuno blokirano policijskim vozilima i žutim trakama. Marice su zagradile ulicu i prema Cvjetnom trgu. Interventni policajci u punoj spremi razvalili su vrata kontejnera. Buka i krika koja je tada nastala razbudila je cijelo susjedstvo. Policajac je iz kontejnera pod rukom, poput vreće krumpira, iznio djevojku i bacio je u maricu. Iz kontejnera su se čuli uzvici: “Hura za Jelenu!” Scene koje su uslijedile bile su žalosne. Na ulazna vrata Varšavske 10 policija je postavila veliki žuti madrac na kojem su svladavali prosvjednike koji su se otimali.
Nekoliko aktivista Zelene akcije međusobno se povezalo metalnim cijevima tako da ih ne mogu uhititi. Stiže vatrogasno vozilo i vatrogasci s pilama. Uskoro je jedan od mladića zaviknuo: “Pilaju nas!” Kada su ga otpilili od njegovih kolega i prijatelja, ubacili su ga u maricu zajedno s metalnim cijevima između kojih je bio stisnut. Piljenje ostalih je potrajalo. Agresija kojom su policajci i komunalci trgali natpise s kontejnera bila je zastrašujuća. Kada su dizalicom podigli prvi kontejner, jedan je mladić probio kordon i vlastitim tijelom pokušao spriječiti da ga natovare na kamion. Bio je ispod kontejnera koji je visio u zraku, na njega se bacilo nekoliko policajaca. Nije imao nikakve šanse.
Lavina uvreda i bijesa s prozora u Varšavskoj obrušila se na interventnu policiju. “Sram vas bilo, plaćenici Bandića i Horvatinčića!”, “Zaštitnici lopova!”, “Hapsite lupeže, a ne djecu!” – izvikivali su stanari. Jedan je susjed zasuo policiju lecima. Izderali smo grla upozoravajući ih da ih mi plaćamo, a ne Horvatinčić. Kada su kontejneri natovareni, počelo je divljačko uništavanje skulpture drvenog trojanskog konja.
Kada sam ujutro izašla iz kuće, tu više nije bilo ljubaznih i nasmijanih mladih ljudi. Samo je snijeg prekrio njihove bicikle ostavljene na obližnjim stalcima. Ostala je i nada da ih ovo neće pokolebati i da neće odustati. Jer oni su već junaci moje i njihove ulice, branitelji prava da odlučujemo o gradu u kojem živimo i koji volimo.
abendbllat-Kopaju penzioneri koji imaju mirovine po 1000 kuna i kopaju ljudi koji su proveli radeći cijeli životni vijek za mirovinu od 1760 kuna ,mi živimo u državi di 90% populacije gladuje i ne može živjeti od svog rada i plaćee a ljudi se bore da prežive!Kriv je sistem u kojem živimo!