"Ne bojte se" prva je poruka uskrslog Isusa po evanđelistu Mateju. Dvije Marije, Marija iz Magdale i druga Marija, Jakovljeva majka, pošle su na Isusov grob. Njima se na grobu ukazao anđeo. Prvo ih je ohrabrio riječima: "Ne bojte se", zatim im navijestio da je Isus uskrsnuo: "Znam da tražite raspetoga Isusa.
On nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao!" (Mt 28,5-6). Zatim im pokaza prazan Isusov grob i posla ih da reknu učenicima da je Isus uskrsnuo. Kad su one vidjele prazan grob trčeći su se vraćale, pune straha, ali i radosti. Na povratku, uskrsli Isus im dođe u susret, te ih pozdravi. One mu se pokloniše. Isus im reče: "Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju. Ondje će me vidjeti!" (Mt 28,10).
Ta Isusova uskrsna poruka živi već dvije tisuće godina. Uvijek se na nov način upućuje. Posebno je upućena nama, današnjim ljudima, a svakako na još posebniji način nama kršćanima. Zašto nama kršćanima? Zato što u ovom suvremenom svijetu punom straha "od nepoznatog i od budućnosti" svijet treba hrabrih svjedoka neprolaznih vrednota. Tko će ponijeti uskrsnu poruku "Ne bojte se" u svijetu punom kriza, nepravdi, sebičnosti, siromaštva, nasilja, terorizma, laži, droge, samoponiženja, ispraznosti, straha, očaja, nezaposlenosti, svakojakih zidova, krivih predrasuda...? Mi, kršćani, danas smo potrebniji svijetu više nego ikada prije u povijesti.
Iako često čitamo i slušamo u nekim sredstvima društvenog priopćavanja članke i riječi protiv Crkve, to ne smijemo uvijek shvatiti kao napad na Crkvu, nego kao poziv da još snažnije živimo i svjedočimo temeljne vrednote Evanđelja: mir, ljubav, praštanje, zajedništvo, humani cjeloviti odgoj, solidarnost, radost življenja, pravdu... Svijet treba i danas autentičnih i hrabrih uzora, zrelih osoba, svjedoka uskrsne poruke: "Ne bojte se"!
