Pokušavam otkriti što se to događa u posljednje vrijeme, jer u novinama sve češće čitam neku priču, a onda uz nju, kako to novinari zovu, okvirić (kratku informaciju) u kojem obavještavaju čitatelje da su pokušali doći do još nekih informacija, ali nisu uspjeli jer im se tražene osobe nisu odazvale na pozive. Takvi su okvirići i neka vrsta isprike u smislu: Dragi čitatelji, pokušali smo obaviti posao kako treba, no iz ovih ili onih razloga nismo uspjeli. Znamo da je priča manjkava, ali je tako dobra da bi bila šteta ne objaviti je.
Staro je novinarsko pravilo da svaka priča mora imati obje strane, odnosno, svaku informaciju treba provjeriti barem kod još jednog izvora, a ako je moguće i kod trećeg, neovisnog. Tada je novinar korektno obavio svoj posao, a čitatelji su dobro informirani. Kad se objavi priča bez obje strane, onda u pravilu u redakciju stižu reakcije prozvanih osoba ili tvrtki, a počesto i njihovih odvjetnika. Tako smo prije nekoliko dana primili reagiranje odvjetnice, zastupnice tvrtke Unikomerc, koju je u našoj novinarskoj priči od 18. prosinca prozvao akademik Vladimir Devide. Uz tu priču bila je objavljena i informacija da smo pokušali dobiti odgovore u Unikomercu, no unatoč obećanju direktorove tajnice, nitko nam se nije javio.
Zanimljivu temu o tome kako zagrebačke osnovce na izvanučioničnu nastavu vode u trgovačke centre (3. siječnja) komentirala je pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić i Ministarstvo obrazovanja, ali u okviću s naslovom "U Magmi nedostupni" piše da su novinari nazivali osam telefonskih brojeva, pa i mobitel Magmine glasnogovornice, barem tridesetak puta, ali odazvao se samo automat koji je obavijestio da je glasnogovorničin sandučić prepun poruka. Na Staru godinu, javili su mediji u novoj, vjenčali su se Lejla Šehović i Tarik Filipović. Oboje javne osobe, medijski vrlo eksponirane, mogli su i očekivati da njihovo vjenčanje neće moći proći nezapaženo. Novinari su zvali Filipovića, tražili potvrdu vijesti, ali on se nije odazivao. A kad su objavljene različite špekulacije, prijetio je tužbama.
Nikako mi ne ide u glavu kako netko, unatoč telefonima, mobitelima, elektroničkoj pošti, misli da može izbjeći odgovor na novinarsko pitanje. Mala pouka takvima: bilo kakav odgovor bolji je ni od kakvog. Uskratiti novinaru odgovor znači otvoriti vrata špekulacijama, a one se u pravilu obijaju prozvanome o glavu.
A i novinari bi mogli učiniti korak više. Kad ne ide telefonom ili e-mailom, ponekad se vrijedi još malo potruditi i otići osobno osobi koju trebaju. Kad netko u lice kaže da ne želi s tobom razgovarati ili ti zalupi vratima, posebno je dobar novinarski osjećaj.
