U sjećanju su mnogih hrvatskih građana osamdesete godine, neposredno nakon smrti Josipa Broza, kada su u nekadašnjoj državi zaredali događaji koji su umnogome signalizirali kako je također riječ o bankrotu. Ima tu dodirnih točaka s tekućom krizom u Argentini, naravno, i s događajima u Grčkoj, a da je uistinu bila riječ o bankrotu slažu se i neki povjesničari. Ipak, stvari koje su se odvijale te ne samo 1982., nego i 1987. teško je potkrijepiti papirima jer je s arhiva bivše države iz tog doba moratorij tek skinut s obzirom na to da je bila riječ o 30-godišnjem embargu. Tek treba ući u beogradske arhive i povezati što se doista događalo 80-ih godina.
Veliki pad dinara
Poznati ekonomist s Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije Vladimir Gligorov napisao je upravo ovog tjedna tekst jednostavnog imena – "Bankrot". Već u prvoj rečenici on ističe svoju motivaciju.
"Traže se primjeri bankrota u Argentini, a ne u Jugoslaviji, kasnije i u Srbiji" pa nastavlja kako je naše iskustvo ne samo neposrednije nego je i informativnije, jer su od početka 80-ih iskušani praktički svi oblici bankrota.
"Jugoslavija je bankrotirala 1982. jer nije mogla redovito podmirivati svoje strane obveze. Kratkoročne posljedice bile su restrikcije na količinu novca koji se mogao iznijeti iz zemlje, nestašice pojedine uvozne robe i sporazum s MMF-om o financijskoj podršci uz preuzete obveze o promjenama koje bi osigurale vraćanje dugova", piše Gligorov.
S Gligorovom se umnogome slaže i dr. Hrvoje Petrić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta iznoseći i razloge zašto se dogodila jugoslavenska ekonomska propast. – Financijsko je tržište bilo preplavljeno jeftinim „petrodolarima" čiji je izbor bio u državama izvoznicima nafte. Tada je bilo lako dobiti kredite i Jugoslavija nije oklijevala u traženju kako bi premostila proračunski deficit, no time je upala u zamku zaduženosti.
– Gospodarska kriza započeta krajem 1970-ih bila je najjača od svih kriza nakon završetka Drugog svjetskog rata – kaže Petrić te ističe kako je u dosadašnjim istraživanjima utvrđeno da je veliki problem predstavljala otplata dugova, a na gospodarski život sve je veći utjecaj dolazio iz inozemstva, u obliku instrukcija MMF-a.
– Poznato je da je nakon višemjesečnih pregovora s MMF-om Savezno izvršno vijeće (tadašnja vlada) u srpnju 1983. godine počelo provoditi politiku koju je diktirao MMF. Time je Jugoslavija dobila kredit od 4,6 milijardi američkih dolara bez kojeg je prijetila opasnost kolapsa gospodarstva. Novi je sporazum s MMF-om zaključen u proljeće 1984. godine pa se proizvodnja oporavila. Tih je godina bilo kritično i drugdje po Europi. Primjerice, naglo je porastao broj nezaposlenih u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj – objašnjava dr. Petrić.
Vladimir Gligorov povlači paralelu s aktualnom situacijom u Grčkoj za koju ističe da je sporazum s kreditorima došao na početku krize kako bi se izbjegle one posljedice koje su pogodile Jugoslaviju, nestašice roba i nafte, a koje Grcima dolaze sada.
– Problem je u oba slučaja isti – nemogućnost urednog financiranja stranih dugova ili, kako se to još voli reći, moratorij na strane obveze – ističe Gligorov.
Kamate su na svjetskom financijskom tržištu bile niske pa se Jugoslavija zaduživala i uvozila više nego što je izvozila, kaže Gligorov. Taj trend nije prekinula nijedna država nastala raspadom Jugoslavije.
Dr. Hrvoje Petrić navest će i kolike su bile obveze Jugoslavije u vrijeme početka problema s otplatom stranih kredita.
– Jugoslavenski dugovi reprogramirani su 1983. / 1984. o čemu postoje podaci, no možda bi za potpunije odgovore trebalo pričekati pronalaženje potpunih podataka u arhivima. Činjenica je da je Jugoslavija 1975. godine dugovala 6,5 milijardi tadašnjih američkih dolara, da bi dugovi do 1989. godine narasli na 20-ak milijardi dolara (u koje treba ubrojiti i kratkoročne inozemne kredite), od kojih se trećina odnosila na MMF i Svjetsku banku, trećina na strane vlade i trećina na povjereničke banke. Kakvo je bilo stanje u državi u vraćanju dugova i nakon 1983. godine, govori podatak da primjerice u lipnju 1987. Jugoslavija nije mogla pronaći 245 milijuna američkih dolara za glavnicu i kamate. Tada se dogodio zastoj u otplati duga – govori Petrić, a istu godinu ističe i Vladimir Gligorov koji dodaje kako se teret duga prema ukupnoj proizvodnji nakon reprograma krajem 80-ih nije smanjio i to zato što je gospodarstvo stagniralo praktično cijelo desetljeće, a dug se nije smanjivao. Potrebno je bilo, navodi Gligorov, izvoziti više nego što se uvozilo, a to uglavnom nije ostvarivano, bez obzira na to što je deficit u razmjeni s inozemstvom znatno smanjen. U razdoblju između dva reprograma dinar je gubio vrijednost, a inflacija se ubrzavala. Predsjednica Saveznog izvršnog vijeća (predsjednica vlade) tada je bila Milka Planinc.
Da se i u svijetu ozbiljno shvaćao jugoslavenski dug, svjedoči i izvješće CIA-e iz 1983. godine pod nazivom "Jugoslavija – kriza u nastajanju". Tamo se na 24 stranice prilično temeljito opisuju odnosi u bivšoj državi, stanje ekonomije te, dakako, duga. Zanimljivo je prisjetiti se intervjua koji je Stipe Šuvar, nekoć vodeći čovjek hrvatske politike, dao Radiju Slobodna Europa. On je tada rekao: "To je bilo veliko posttitovsko vrijeme, doba velikih previranja u Jugoslaviji i ekonomske krize. Naftna kriza strašno je pogodila Jugoslaviju. Već se tada trošilo 12 do 13 milijuna tona nafte godišnje, a Jugoslavija je htjela sve zasnivati, svu svoju industriju, na do tada jeftinoj nafti. Cijena nafte onda je strašno skočila na svjetskom tržištu, slijedila je oskudica deviza i nafte, a to je prouzročilo i sekundarnu krizu nekih elementarnih proizvoda, a ne samo da se neko vrijeme vozilo automobile prema pravilu par-nepar. Bila je oskudica deterdženata, zahodskog papira i nekih trivijalnih artikala", govorio je tada Šuvar.
O razlozima ukupne krize Stipe Šuvar govorio je i u sarajevskom Domu omladine.
"Gradilo se u ovoj zemlji previše i mnogo, bez sigurnog tržišta, napamet, na ledinama; glavno je bilo da se ugleda dimnjak i da se dobije bilo kakvo radno mjesto, a nije propadalo ništa osim sitnih pogona, sva je tzv. velika industrija i privreda spašavana, socijalizacijom gubitaka, štampanjem novca i svim oblicima fiktivnog poslovanja. [...] Dakako, tu je onda i veliki vanjski dug. Kao što znate, uspjeli smo reprogramirati znatan dio naših dugova. Mnogo veći problem od njihova vraćanja je taj što Jugoslavija nema što izvoziti na svjetsko tržište, a da bi pritom zarađivala, a ne gubila. [...] Nismo još "likvidirali" višak agrarne radne snage klasičnog tipa, a pristigle su nove generacije koje su dobro obrazovane i neće da idu u rutinske i teške poslove po svaku cijenu, posebno za ono za što su se obrazovale", rekao je u tom govoru Šuvar.
Uzroci pada su u Ustavu
Dr. Hrvoje Petrić uzroke će tražiti u dokumentu koji je na neki način zajamčio raspad Jugoslavije u avnojskim granicama, Ustavu iz 1974. godine.
– Ustav je prije svega bio prilagođen Sloveniji kao najrazvijenijoj jugoslavenskoj republici. S druge strane, prema nekim je istraživanjima, Ustav je predstavljao dio retrogradnog procesa u odnosu prema ranije postignutim rezultatima u gospodarstvu, ali i u odnosu na krajem 1960-ih započete pa zaustavljene procese demokratizacije. Mislim da je uz novi Ustav potrebno dodatno analizirati učinke Zakona o udruženom radu iz 1976. godine. Ideja tvoraca Ustava i zakona bila je da se izgradnjom sustava samoupravljanja uklone gospodarska poteškoće. No pojavio se niz neželjenih učinaka. Npr. došlo je do stvaranja dogovornog gospodarstva koje je zahtijevalo dugotrajan i skup proces prilagodbe – podvlači Petrić te dodaje kako to znači da je došlo do odvraćanja od tržišnog gospodarstva, a u praksi do smanjenja fleksibilnosti.
– Uvođenje samoupravljanja prema Zakonu o udruženom radu izazvalo je atomiziranje gospodarstva te dominaciju društvenog vlasništva koje nije bilo ni državno ni privatno te je otežavalo realizaciju prava raspolaganja nad njime – zaključuje dr. Hrvoje Petrić.
>> Rekorderi nisu Grci, Španjolci su propali 13, a Nijemci čak 7 puta
>> Kraj je za Grke opet označila Olimpijada. Kao i prije 100 godina
>> Grci su prvi put propali, a da još nisu ni bili država
Nemoguce, kakv bankrot? Pa orjunasi tu u komentarima svaki dan pjevaju kako je bilo super, puno bolje nego sada. Cvalo cvijece, bravarova faca izlazila svako jutro umjesto sunca, tekao med, mlijeko, i loza ujutro prije posla ...