Apsolutni vladar hrvatskog nogometa Zdravko Mamić i bivši šef Udbe Josip Perković imaju puno više zajedničkog nego što bi se to moglo zaključiti na prvi pogled. Perkoviću se već sudi, a Mamić je osumnjičen za ozbiljno kazneno djelo. Perkovića njemačko pravosuđe optužuje da je sudjelovao u organizaciji ubojstva hrvatskih emigranata, dok se Mamića sumnjiči da je vođa organizacije koja je u svoj džep stavila stotinjak milijuna kuna.
Pritom nikako ne želim stavljati u istu razinu optužbe protiv Perkovića koji je stajao na čelu organizacije koja je ubijala ljude i optužbe protiv Mamića koji je osumnjičen za gospodarski kriminal. Želim naglasiti nešto drugo. Slučajevi Mamić i Perković pokazuju koliko su u Hrvatskoj snažni neformalni centri moći i pojedinci koji nemaju legitimaciju koja se stječe jedino na izborima. Perković je svoju društvenu moć i utjecaj crpio kao dugogodišnji djelatnik Udbe, a potom kao jedan od najutjecajnijih ljudi u tajnim službama neovisne Hrvatske. Mnoge je bivše udbaše “prebacio” na hrvatsku stranu i osigurao im egzistenciju i mirnu starost. Znao je i “slatke tajne” u koje su upleteni dobitnici tranzicije koji su napravili respektabilne karijere u demokratskoj Hrvatskoj. Sve ih je držao u strahu i mogao je od njih dobiti brojne protuusluge. Kada je otišao u mirovinu, gurao je svog sina na moćne pozicije u obavještajnom aparatu.
Formalno samo “gazda hrvatskog nogometa”
Dok je Perković svoju moć temeljio na represivnom aparatu i prljavim tajnama koje mogu kompromitirati političare i tajkune, Mamić je svoju mrežu gradio koristeći novac koji je tako spretno, poput gladnog krokodila, lovio u nogometnoj močvari. Formalno je bio samo “gazda hrvatskog nogometa”, a u stvarnosti je njegov utjecaj bio znatno veći. Mamić je dio svog bogatstva spretno kanalizirao u izgradnju političkih, pravosudnih, poslovnih i medijskih veza. Pogrešno ga je povezivati samo uz HDZ iako je tamo imao najbolje veze. Mamić je bio dobar sa svima koji su bili spremni štititi njegovo carstvo. Održavao je solidne veze s utamničenim premijerom Ivom Sanaderom, ali i s bivšim predsjednikom Stipom Mesićem.
Zanimljivo je da se odvjetnički par Čedo Prodanović i Jadranka Sloković pojavljuju kao zastupnici Mesića, Sanadera i Mamića. Nekad je u glavnoj ulozi Čedo Prodanović, a nekad Jadranka Sloković. Mamićevi i Perkovićevi problemi sa zakonom pokazuju svu bijedu hrvatske politike i društva koje je još na razini rodovske povezanosti. Naše elite uopće se ne brinu za opće dobro, nego moć i bogatstvo koriste da bi zaštitile istomišljenike koji pripadaju njihovu klanu. Pritom uopće nije bitno je li netko kriv ili nije i postoji li osnovana sumnje da je počinio neko kazneno djelo. Bitno je samo je li naš ili njihov. Ako je naš, onda će učiniti sve da spase svog čovjeka. To što zemlja propada njima je, očito, manje važno.
Sjetimo se samo kako je sadašnji premijer Zoran Milanović donio “lex Perković” koji je bivšeg udbaša trebao štititi od izručenja Njemačkoj. Usput je zaratio s cijelom Europskom unijom, a posebno s njemačkom premijerkom Angleom Merkel. Jednako neprimjereno reagirao je i HDZ na Mamićevo uhićenje pokušavajući cijeli proces prebaciti na politička prepucavanja. Između redaka moglo se pročitati da HDZ žali što je pravna država stavila Mamića na dnevni red. Nije problem u tome što je sada Mamić pod pritiskom pravne države, jer se to trebalo dogoditi znatno prije, nego je pravo pitanje zašto još uvijek postoje svete krave bliske vladajućem SDP-u. Još smo daleko od toga da represivni aparat progoni kriminal i svaki drugi zločin bez obzira na politički predznak. U hrvatskom društvu vrijede neka druga pravila koja su, nažalost, bliža načelima mafijaških organizacija.
>>Sutra bi Zdravko Mamić mogao biti optužen i da je nacrtao poljudsku svastiku!
a kakvu to moć ima mamić kad ga je partija utamničila zbog sumnje u utaju poreza, dok onoga tko zgazi i ubije par ljudi puste da se brani sa slobode kao da je mačku ubio? tragikomično...