Oni koji ne spoznaju svoju povijest uistinu su osuđeni ponavljati ju.
Jučerašnji je pokop franjevaca mučenika na Širokom Brijegu progovaranje
istine i simboličan ukop svih poznatih i bezimenih stradalnika za svoju
vjeru i svoj narod, kojima su nepoznata grobišta.
Partizani su na koncu Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega
svirepo ubili 66 hercegovačkih fratara koji su nosili samo jedno breme
krivnje - bili su svjedoci svoje vjere, katolici, Hrvati.
Šezdeset je dugih godina ta istina skrivana, a laž je hranila mehanizam
propagande i građenja društva na zločinu kojega je trebalo opravdati,
učiniti prihvatljivim.
Barem je dio mučenika konačno našao smiraj, a važnosti toga događaja
svjedoči i pohod generala Franjevačkoga reda iz Rima i zavidna brojnost
vjernika koji su ispratili svoje mučenike.
Istina je jučer osvjedočena, povijesna nepravda donekle ispravljena,
premda zločince nije stigla ovozemna pravda.
Time smo, možda, izbjegli ponavljanje strašne sudbine onoga rata, ali
Damoklov mač ne ćemo ukloniti ponad glava dok brojne žrtve iz ne tako
davne prošlosti ne ispričaju svoju priču. Kosti brojnih mučenika iz
Domovinskoga rata još su zakopane u neznanim gudurama, potopljene
neznanim rijekama, raspršene neznanim poljima. I njima se manipulira, a
istina vrišti.
Valjda ne će opet trebati 60 godina da ju čujemo i spoznamo.
NAGLASAK
Nemirne su kosti Damoklov mač
