Hoće li se Ivo Sanader za boravka u New Yorku, kamo u ponedjeljak stiže na sjednicu Opće skupštine Ujedinjenih naroda, sastati s hrvatskim iseljenicima? Smije li državnički, premijerski posjet svjetskoj organizaciji miješati s mogućim predizbornim skupovima? Planira li tijekom predizborne kampanje gostovati po hrvatskim zajednicama diljem Amerike, koje mu redovito šalju pozive?
To su samo neka od pitanja koja postavljaju Hrvati u Americi uoči Sanaderova medijski bombastično najavljena dolaska u New York. Mnogi bi ga htjeli vidjeti, upoznati, razgovarati o problemima, požaliti se, pohvaliti... Posebno oni koji nijednom nisu posjetili međunarodno priznatu Hrvatsku, a takvih nije mali broj među velikom iseljeničkom zajednicom. Govoreći političkim rječnikom, može se reći da podjednako razloga ima za kao i protiv Sanaderova miješanja premijerske i funkcije prvog čovjeka HDZ-a. Gledajući na to s praktične strane, misleći pritom i na racionalno trošenja proračunskog novca, dobro bi bilo da svaki premijer, pa tako i Sanader ovaj put, za posjeta zemlji u kojoj živi znatan broj hrvatskih emigranata odvoji barem pola dana ili nekoliko sati za razgovor s njima jer oni su pomogli te još pomažu u izgradnji Hrvatske “iz njihovih i naših snova”.
Sanader je prošle godine, kad je u New Yorku na 61. zasjedanju Opće skupštine boravio zajedno s predsjednikom Mesićem, otišao među Hrvate u Astoriju, gdje je bio srdačno primljen. Najviše ih je oduševio riječima: “Razumijem vaše probleme jer sam i sam bio dugo godina iseljenik, ali poručujem vam, vratite se, neka vas administrativne zapreke i poneki lijeni državni službenik ne obeshrabre jer je Hrvatska važnija i ljepša od tih prolaznih i rješivih problema“.
Sada bi iseljenici voljeli čuti što će Sanader napraviti u sljedeće četiri godine pobijedi li u studenome na izborima, ali to ne bi bila pitanja o EU i ulasku u NATO, nego o poreznim olakšicama, bržem dobivanju građevinskih i drugih dozvola, gradnji staračkih ili povratničkih domova, investicijama, turizmu, jakoj kuni i borbi protiv korupcije.
I dok hrvatski iseljenici razmišlja što bi sve trebali kazati premijeru posjeti li ih u centru pokraj crkve na Manhattanu, gdje je već bio, ili u Queensu, na East Riveru, diplomati nagađaju što će Sanader reći, a što prešutjeti, u govoru pred Općom skupštinom kako bi postigao rezultat, a smanjio dojam o kojem je predsjednik Haaškog suda Pocar napisao pismo UN-u.
Neki savjetuju da naglasak stavi na nemogućnost Haaga i međunarodne zajednice da uhite Karadžića i Mladića jer je to kritika koju dobro razumiju sve članice Vijeća sigurnosti i svi oni koji prate rad svjetske organizacije. Sanader ima pravo na East Riveru govoriti o tom najvećem promašaju Haaga jer ga je Carla del Ponte pohvalila za uspješno realizirane točke rezolucija Vijeća sigurnosti u kojima je bio prozvan general Gotovina te za provođenje akcijskog plana za njego uhićenje. Dotakne li se u govoru i mogućnosti destabiliziranja regije nastavi li Haag prekrajati povijest, za što nema mandat Vijeća sigurnosti, mogao bi Sanader iznenaditi uspavanu diplomaciju u UN-u, koja očekuje da će vukovarska trojka biti jedino zbog čega hrvatski premijer dolazi, a što je, u želji da opravda sud kojem je na čelu, preventivno osudio Fausto Pocar.
S kojim bi, dok je u New Yorku, trebala razgovarati Kolinda Grabar-Kitarović, a Sanader tijekom susreta s Ban Ki-moonom uručiti glavnom tajniku posebno pripremljenu “povijest bolesti” odnosa Zagreb – Haag, s opisom vježbanja političkih igara tužiteljice Carle del Ponte. On je novi na East Riveru pa neka bude informiran!
