Prvi listopada povijesni je dan za BiH. Danas u BiH počinje popis stanovništva, u New Yorku Bill Clinton skida oznaku tajnosti s CIA-inih ratnih dokumenata o BiH, a u Bruxellesu bh. lideri imaju zadnju mogućnost usuglasiti stavove oko presude suda u Strasbourgu o pravima manjina. Iako ova tri današnja događaja na prvi pogled nisu povezana, oni imaju zajednički motiv – rješenje krize u BiH.
Nitko od aktera daytonske države ni dva desetljeća od uspostave ne zna pronaći formulu za njezino funkcioniranje. Jednako kao i u ratu. Upravo će iz CIA-inih dokumenata biti vidljiva neodlučnost Sjedinjenih Država i razjedinjenje Europe o zaustavljanju krvoprolića. Ako nisu promijenili politiku, ni današnji događaji u Washingtonu i Bruxellesu neće biti u funkciji rješenja kaosa u BiH. Dapače. Oni će samo još proširiti pukotine između triju naroda, koje će se od danas popisom stanovništva još više povećavati.
Sudeći prema europskoj politici prema BiH, teško je biti optimističan da će se u budućnosti napraviti neki pomak. Danas se u Bruxellesu raspravlja o pravima manjina u BiH (“Sejdić – Finci”), a istodobno u toj istoj BiH imaju neriješeno pitanje jednog suverenog (hrvatskog) naroda. Prije dolaska bh.lidera europski dužnosnici zaprijetili su da će BiH sankcionirati ako se ne dogovore. Metodu “batine” primjenjuju neuspješno već dvadeset godina. Nikako shvatiti da nije problem u političarima, nego u političkom sustavu za koji su i sami rekli da je BiH strpao u “luđačku košulju”. Kada je već tako, onda bh. političari jedino i mogu donositi takve odluke. Luđačke! Još je sreća da ne mogu bez iste te međunarodne zajednice sami mijenjati državni ustroj.
Vjerojatno će to pokušati nakon popisa stanovništva. Jer, svaki će narod imati svoje motive. Bošnjaci – jer će sve učiniti da ih ima više od pedeset posto, Srbi će trajno zacementirati RS svojom 80-postotnom dominacijom u tom entitetu, a Hrvati...? Moraju masovno na popis! Jednako kao u ratu s puškom, danas je u miru to borba s olovkom. Dovoljno je da iz dijaspore nazovu svoju rodbinu u BiH, izdiktiraju JMBG ili datum rođenja i već su dali doprinos jačanju nacionalne pozicije.
Popis stanovništva 2013. godine u BiH ne bi bio ključno političko pitanje, a sastanci bosanskohercegovačkih političara u Bruxellesu bili bi potpuno nevažni da je administracija Billa Clintona odlučila drukčije, a ne ovakvim Daytonskim sporazumom završiti rat u BiH.Rat bez poraženih i mir bez pobjednika doveo je BiH i njezine tri strane u situaciju da i dva desetljeća od potpisivanja Daytonskog sporazuma vode svoje bitke, samo na druge načine – političkim igrama i brojkama. Odgajajući nove generacije svojih naroda na tri različite istine o prošlosti i s nadom u tri oprečna scenarija budućnosti, jedni igraju na kartu zamora međunarodne zajednice, drugi se uzdaju u vrijeme i demografiju, a treći, najslabiji, pokušavaju kroz labirinte domaćih i međunarodnih pregovora postići da ih uopće ima u bilo kakvoj verziji bh. budućnosti.
Amerika i Europa, umjesto današnjeg podsjećanja na ratnu prošlost i pokušaja kozmetičkih promjena, trebaju napokon napraviti ozbiljan plan kako “pacijenta” (BiH) izvući iz luđačke košulje. Formula je jednostavna. Treba riješiti nacionalno pitanje. Čim se ono riješi, građani se više neće trebati homogenizirati oko nacionalnih stranaka. Birat će one koji mogu osigurati bolje životne uvjete. Ovako su sada napravili sustav u kojemu se Hrvati moraju okupiti oko “stožerne stranke”. Ako rasprše glasove, ne mogu imati svoje predstavnike. Nije li to jednoumlje, gore od komunističkog, koje je nametnuo demokratski svijet.
Čak i kada bi u ovakav politički sustav BiH poslali najsposobnije političare svijeta, oni bi već na početku mandata bili proglašeni nesposobnima. Naprosto, to je sustav izmišljen za blokade. K tomu je najskuplji na svijetu. Jedna država, dva entiteta, tri naroda, deset županija, jedan distrikt, čak 14 vlada troši otprilike 65 posto proračuna. Država je sama sebi svrha. Nevjerojatno je da za to nitko nema rješenje. Možda bi zato bilo logičnije da se umjesto BiH sankcije uvedu onima koji su od BiH napravili pacijenta. Dakle, doktorima (međunarodnoj zajednici), a ne “luđacima” (BiH). Oni godinama propisuju pogrešan recept pacijentu (BiH) koji je sve agresivniji. I koji bi mogao postati opasan i za okolinu.
