Ako je točno sve što mediji pišu o crnim fondovima u HDZ-u, onda su dečki s Knežije i slične ekipe diletanti prema ovoj industriji pljačke.Ako je doista točno to što mediji navode o ovoj neviđenoj aferi, utvrdi li im se krivnja, treba razmisliti za koju se pedagošku mjeru odlučiti: bičevanje, kamenovanje ili nešto drugo iz bogatog spektra kazni srednjeg vijeka! Jer, HDZ koji je stvorio državu trebao bi imati posebnu moralnu odgovornost za njen ustroj, oni su se zakleli domovini da će joj služiti kao nitko. No, ovo nije priča o hadezeovcima, ovo je priča o lopovima i običnim kriminalcima i njih sutra treba lučiti od čestitih hadezeovaca, kakva je većina od 200 tisuća članova. Jer i to u ovom stampedu valja imati na umu.
No, ovako hladnokrvno pljačkati narodnu imovinu, tako staloženo uzimati, nositi, donositi, brojiti i dijeliti izreketareni novac, to sve, za vijeke vjekova kompromitira glavne aktere ove besramne pljačke. I tu nema oprosta, tu nema alibija, ovakva je afera u politici crveni karton. Jadranka Kosor nema izbora, ne odmakne li od sebe medijski žigosane lopove, oni će je povući u ponor, a količina prljavog veša po medijima samo će se povećavati! No, pogledajmo logična pitanja koja se ovih dana izbjegavaju pod svaku cijenu.
Napadati novinare zbog afere relikt je komunizma jer je novinarska dužnost izvijestiti javnost o ovim relacijama. Ako je ovim prekršen zakon i odana tajna, onda odgovornost može počivati samo na onome tko je stavio na stol redakciji zapisnik saslušanja blagajnice HDZ-a. I tu negdje valja zastati i postaviti pitanja koja se u ovom stampedu ne čuju. Naime, ako je istina sve što pišu mediji, onda izbora nema: odvesti na sud vrh HDZ-a, uz stoljetno moralno zgražanje koje će ih s političke scene odvesti u muzej. No, što ako nije puna istina sve to što objavljuju mediji? I što ako se pokaže da su svi slično radili? Zakon o financiranju političkih stranaka koji nalaže nadzor i reviziju poslovanja donesen je tek 2007. godine. Do tada je najveći dio poslovanja bio faktično nereguliran, što sugerira da su sve stranke vjerojatno radile slično. Pravo istraživačko novinarstvo moglo bi otkriti fakturu i plaćene doprinose kad je Severina pjevala SDP-u! Ili Bare! Mi ovdje, osim blagajničina iskaza, nemamo materijalnih dokaza ni neke druge izjave koja bi potvrđivala optužbe. Pravno, imamo praktično njenu riječ protiv riječi onih koje optužuje. A na optuženičkoj klupi je i ona! Medijski su svi koje ona optužuje ne samo osuđeni nego i likvidirani, a čak i da su najveći zločinci u pravnoj državi, valjda postoji presumpcija nevinosti. Do kad ste nevini: do kad to sud odredi ili do kad to mediji odrede? Ali, to su naši mediji: pogledajte medijski tretman Horvatinčića i Čačića, a obojica su imala slične nesreće!
Protiv jednog pet stotina tekstova, o drugom šutnja! Ponavljam, ako se utvrdi da su njeni navodi točni, onda doista treba nemilosrdno kazniti aktere, ali što ako dođe do sudskog postupka i utvrdi se drugačije? Ono što začuđuje jest činjenica da je dostava iskaza danog pred sudom medijima kažnjivo djelo, a da je istraga o tome krenula tek na prosvjed HDZ-a. I to ne tako da se ispituju službeni istražitelji ili odvjetnici – nego novinari?! Mi, dakle, imamo u svim medijima tajni iskaz blagajnice HDZ-a o tajnim fondovima vladajuće stranke, a u činjenici da se to događa dva mjeseca prije izbora nikome ništa nije čudno. Zanimljivo kako nikad nije iscurio podatak o istragama vezanim uz Čačića ili Vlahušića, nije nikada medijima dostavljen, recimo, iskaz ljudi koji terete Boljkovca! Ivan Zvonimir Čičak je ovih dana na HTV-u javno rekao da SDP u Grazu ima tajni račun i neka ga slobodno dođu ispitati o tome. Ali o tome nema istrage ni istraživačkog novinarstva. Ništa takvog ni išta sličnog nije stiglo na desk hrvatskih medija dva mjeseca prije izbora! Ne treba bježati ni od toga da je zbog slične stvari na sudu bivši francuski predsjednik, da je Kohl zbog netransparentnog punjenja stranačke blagajne odstupio, da je takva afera potresla cijelu Italiju. Ništa novo pod kapom nebeskom, lopova ima svuda! Financiranje stranaka je ovdje 20 godina bilo siva zona. I bit će i ubuduće.
Naime, prijedlog zakona da se zbroje svi plakati, radijski i TV jinglovi svih stranaka pa da vidimo koliko je novca doista potrošeno, u Saboru je odbijen. Pa ćete i ubuduće imati situaciju da stranke prijavljuju koliko žele troška, a golim okom vidite da je samo na TV reklame potrošeno tri puta više od prijavljenog, kao što je to bilo u predsjedničkoj kampanji.
Rješenje je u bojkotu stranačkih kandidata na idućim izborima. Stranke su donjele samo korist svojim biračima, a to je napravljeno na štetu svih drugih građana. Treba glasati za uspješne i stručne ljude, koji nemaju ama baš nikakve veze sa strankama. To je jedini put za uništavanje kriminala koji je ukorijenjen u sve stranke u Lijepoj našoj. Povjerenje ljudima, a ne strankama.