Hotel Sheraton – stadion u Maksimiru... To je gotovo jedina relacija kojom se u svoja dva zagrebačka tjedna koristi novi Dinamov trener, Bugarin Ivajlo Petev (41).
Je li dolazak u Dinamo, nakon odlaska s kormila Bugarske, korak više u vašoj karijeri?
– Naravno! Dolazak u Dinamo najveći je izazov u mojoj karijeri! Ovo je svakodnevni rad, u reprezentaciji se radi sasvim drukčije. Mlad sam trener, imam 41 godinu i vjerujem da sam dobro odlučio. Znate, nisam mogao i treći put odbiti tako veliki klub kao što je Dinamo.
A jeste li u ovo malo vremena u Dinamu uspjeli upoznati momčad?
Igrat ću napadački
– Imamo kvalitetne igrače, to se zna odavno. Ali, koliko sam vidio, moramo dosta toga promijeniti, iako vam sad neću govoriti o detaljima ni o konkretnim promjenama. Najvažnije je da vrlo brzo moramo opet igrati kao prava momčad i uvjeren sam da će nam to i uspjeti.
Hoće li biti pojačanja u zimskom prijelaznom roku, jeste li već o tome razgovarali s klupskom upravom?
– Ne, uopće ne razmišljam o tome. Pa do prijelaznog roka još ima tri mjeseca, a mi moramo mnogo toga napraviti do zime!
Ima li u Bugarskoj pojačanja za Dinamo?
– Hm... Ne mogu vam dati konkretan odgovor jer nisam o tome razmišljao.
Rijeka ima šest bodova više, ali najavili ste da će Dinamo sigurno biti prvak! Na osnovi čega temeljite optimizam?
– Dugo poznajem Dinamo, do kraja je još mnogo utakmica i Rijeka će sigurno još negdje kiksati. Dinamo je favorit čak i u ovakvoj situaciji, pa nije slučajno 11 puta uzastopno prvak! Pred nama je mnogo rada, samo je rad formula za uspjeh i vjerujem da ćemo se u svibnju opet veseliti.
Kakva je vaša nogometna filozofija?
– U nogometu je iskustvo iznimno važno. Nogomet se igra za gledatelje i navijače i svaka moja momčad mora pobjeđivati, ali i igrati ofenzivno, lijepo za oko, kombinatorno... Međutim, jednako odgovorni moramo biti i u obrani...
Težite, dakle, totalnom nogometu, kakav su svijetu prvi ponudili Nizozemci s Rinusom Michelsom prije 40-ak godina?
– Tako je! Modernog nogometa nema bez igranja u oba smjera.
Kad ste to spomenuli, dodirnimo i Dinamov veliki talent Antu Ćorića. Njegova je darovitost beskrajna, ali zamjera mu se što igra samo u jednom smjeru, napadačkom. To mu je prigovorio i bivši trener Zlatko Kranjčar iako je želio igru plavih graditi baš na tome nadarenom mladiću.
– Ćorić je pravi dragulj, ali mora promijeniti neke navike u defenzivnoj igri. I kad to učini, bit će vrhunski igrač.
A kakav ste vi bili igrač?
– Solidan veznjak, ljevak. Nisam bio ekstra klasa, igrao sam u Bugarskoj i Grčkoj. U osam godina s Litexom sam osvojio dva naslova prvaka i kup, igrao sam i u tri prijateljske utakmice za reprezentaciju Bugarske.
Bi li Petev igrač imao mjesto u momčadi kod Peteva trenera?
– Uuuh... Bi, zato što sam znao što mogu i uvijek sam davao sve od sebe! Istina, morao bih promijeniti neke detalje u načinu igre.
Kad se sjetite utakmice Dinamo – Ludogorec, koja je vaša prva emocija?
– Uh, uh, uh... S jedne sam strane bio zadovoljan jer smo dva puta sjajno igrali protiv velikoga kluba kao što je Dinamo, ali bio sam utučen zbog načina na koji smo ispali. Psihički nas je ubio taj poraz, dugo nam je trebalo da se vratimo. To mi je dosad najteži poraz u karijeri, najbolniji, s najtežim posljedicama.
Više je izgubio Levski
A je li vam najružniji trenutak u karijeri bio kad su vas huligani praktički smijenili s mjesta trenera Levskog tek što ste bili postavljeni?
– Da, sigurno. Ali je Levski tada izgubio više od mene. Nisam bio nimalo kriv i o tome ne želim razgovarati.
Tko vam je trenerski uzor? Kakav biste trener željeli biti?
– Nemam konkretnog idola, cijenim mnoge trenere. Primjerice, od Mourinha bih uzeo psihologiju, od Ancelottija defenzivu, od Guardiole organizaciju napada i od Löwa disciplinu u igri!
Najbolji nogometaš u povijesti?
– Diego Maradona je – bog! On je iznad svih, bez konkurencije!
Najbolji bugarski nogometaš svih vremena?
– Hristo Stoičkov!
Zašto je Bugarska nogometno potonula nakon osvajanja bronce na SP-u u SAD-u 1994. godine, zašto nije ostala u svjetskom vrhu?
– Ne bih o tome govorio. Mogu samo reći da se mora mnogo toga promijeniti, u Bugarskoj svi znaju da postoje veliki problemi i s promjenama treba što prije početi – smatra Petev.
Kakva je vaša životna filozofija?
– Najvažniji su mi obitelj i zdravlje, onda možemo dalje nabrajati. Inače, u nogometu sam 24 sata dnevno, ništa me drugo ne zanima, ambiciozan sam i pred sebe postavljam velike ciljeve. Čovjek uvijek mora imati cilj.
Što vam predstavlja novac?
– Ne previše. Novac nije najvažniji, ali vam je potreban da biste preživjeli. Najvažnije je biti čovjek, u pravom smislu te riječi.
Što radite u slobodno vrijeme? Imate li hobi?
– Ne, nemam ni hobi ni previše slobodnog vremena, moj je život posvećen nogometu. Ako nisam na stadionu, onda kod kuće gledam utakmice.
Omiljeni filmovi i glazba?
– Nisam neki ljubitelj filmova, a mogu slušati svakakvu glazbu.
Da niste trener, čime biste se bavili?
– Ne znam, zaista ne znam! Nikad o tome nisam razmišljao, ozbiljno.
Petev će u petak u Koprivnici imati priliku doći do prve pobjede kao trener Dinama, a ona mu je neophodna na putu prema naslovu prvaka koji je obećao. Za taj dvoboj upitan je nastup Juniora Fernandesa koji će se tek u četvrtak vratiti u Zagreb iz Čilea gdje je bio zbog reprezentativnih obveza.
Suprugu i kćer nogomet ne zanima, ostale su u Bugarskoj
Bugarski trener još traži stan u blizini stadiona u Maksimiru. Nije zahtjevan jer mu obitelj neće biti u Hrvatskoj.
– Tako je najbolje. Ovdje sam došao zbog nogometa, zbog Dinama i samo ću tome biti posvećen. Supruga i 16-godišnja kći ostale su u Loveču, tako da ćemo se tek povremeno viđati. Ali, navikli smo na takav život, moja obitelj trpi zbog nogometa, no to smo zajedno izabrali i silno sam zahvalan svojim curama na razumijevanju – iskren je Petev.
Je li vam supruga možda nekad sugerirala tko bi trebao igrati?
– Ma ne, ha-ha... Suprugu i kćer nogomet baš i ne zanima, one su ipak zaokupljene nekim drugim stvarima i ne vidim ništa loše u takvoj podjeli. Dovoljno je da sam ja zaluđen tom divnom i posebnom igrom.
Kako je obitelj reagirala kad ste rekli da svojevoljno napuštate mjesto bugarskog izbornika i odlazite u hrvatski klub?
– Supruga i kći bile su uz mene, kao i uvijek, imao sam njihovu potporu. Uostalom, supruga baš i nije bila sretna kad sam preuzeo reprezentaciju. Bio je to za nju u tom trenutku preveliki stres.
Dakle, Petev će u Zagrebu biti sam i posve posvećen nogometu.
Samo ovaj novinarski bedak može postaviti tako glupo pitanje; Je li vam supruga možda nekad sugerirala tko bi trebao igrati? Pa što to piskaralo ima u glavi osim slame.