Pregovori s kapetanom bili su mukotrpni, datiraju još otprije okupljanja reprezentacije u Zagrebu. A tema je zapravo svečarska, Srnin jedinstveni pothvat, 125. nastup za reprezentaciju.
- Može, ali samo o tome. Pripremamo se za utakmicu s Bugarima, pa ne bih u ovom trenutku dalje od toga - javio se Srna iz Kijeva.
Već šesti izbornik
Svjesno i namjerno izbjeći će svaki dodir s prošlomjesečnim potresima u HNS-u. Igrače se tu ionako najmanje pitalo, a Darijo Srna spremno se stavio na raspolaganje već svom šestome izborniku: od Barića, preko Kranjčara, Bilića, Štimca i Kovača do Ante Čačića.
- 125. nastup? Lijepa brojka, no nikada tom rekordu nisam davao preveliku važnost. Meni je uspjeh reprezentacije važniji od bilo koje brojke. Zato nastojim biti što bolji u svome klubu kako bih i svojoj reprezentaciji došao u najboljemu stanju. I evo me, tu sam, pripremam se za 125. nastup, a osjećam uzbuđenje i žar kao da mi je prvi - kazao nam je 33-godišnji Metkovac, koji će nakon EP-a u Francuskoj zaključiti reprezentativnu karijeru.
Debitirao je 22. studenoga 2002. godine u Temišvaru protiv Rumunja. Otto Barić uvrstio ga je u momčad u kojoj su, među ostalim, bili Đolonga, braća Marić, Bule, Mumlek, Agić..., a dakako i neizbježni Ivica Olić.
- Pamtim tu utakmicu kao da je bila jučer. Pobijedili smo pogotkom Tomislava Marića, na moju asistenciju. Bilo mi je 19 godina, bio sam, kako kažu u Dalmaciji, kao tić ludaš, onaj koji bezglavo trči na sve strane. Danas sam zreliji, pametniji, staloženiji, a fizički sam otprilike u istome stanju kao i tada. Ne dam se, moram biti primjer, u top formi kako bih reprezentaciji dao najbolje od sebe. Da to nisam u stanju, ne bih ni bio tu - nastavlja Darijo.
Prebire po sjećanjima i s lakoćom odabire najtužniji epizodu u reprezentaciji.
- Turska u Beču, poraz nakon kojega sam plakao. Nikada ga nisam prebolio. A kada sam bio najsretniji? Bilo je puno takvih zgoda; Švedska u Zagrebu, kada sam zabio za plasman na SP, pa Srbija i Island u Zagrebu. Tko će ih se sve sjetiti...
Sve počelo u Rumunjskoj
Ne samo da se Dariju približava 125. nastup, nego će u subotu 60. put predvoditi reprezentaciju kao kapetan (drugi je Boban sa 48 kapetanskih nastupa). I opet je u ishodištu Darijeva puta s vrpcom bila - Rumunjska. Ovoga puta Bukurešt, 11. veljače 2009. godine, kod izbornika Slavena Bilića.
- Sjećam se da mi je Slaven prije puta, u Sheratonu, priopćio da ću biti kapetan. Bio sam uzbuđen i neizmjerno ponosan, učinio mi je veliku čast.
Osobito ako se sjetimo kako je počeo njegov mandat u reprezentaciji: vašim noćnim bijegom iz Čateža, zajedno s Olićem i Balabanom...
- Ah, Fontana, za tim izletom žalit ću cijeli život. Ali, ja sam svoju pogrešku priznao, kaznu sam odradio i brzo sam se iskupio. Kada sam ušao u igru protiv Makedonaca, zabio sam i namjestio pogodak. A Slaven Bilić pokazao je svoju veličinu odabirom mene za kapetana. Kod Lucescua sam naučio što znači biti trenerova produžena ruka na terenu, a kod Bilića doživio najljepše trenutke u reprezentaciji - dodao je Srna.
Stiže 125. nastup, a nema vam tko zapljeskati, vraćamo kapetana Srnu u nadolazeću mučnu realnost, prazan stadion protiv Bugara.
Nije išlo. Darijo Srna nije se dao navući na vožnju divljim vodama hrvatskog nogometa:
- Oprostite, ne bih o tome - povlači ručnu kapetan.
Razumljivo, jer reprezentativci zbog antirežimskih ispada publike i, posljedično, Uefinih sankcija prema HNS-u, najviše trpe. U toj nesnošljivosti dijela navijača prema Savezu, Srna i suigrači na najskliskijem su terenu: kamo god se svrstali, nekome će se neizbježno zamjeriti.
>> >> Rakitić je Večernjakov nogometaš godine: 'Možda stignem i Šukera...'
