Dinamo je u derbiju 18. kola HNL-a na Maksimiru uvjerljivo svladao Rijeku sa 3:0 i osigurao naslov jesenskog prvaka, igrači su nakon susreta bili iznimno sretni, što su i zaslužili, ali tu sreću, nažalost, nisu imali s kime podijeliti.
Iako su igrale dvije trenutačno najjače momčadi u Hrvatskoj, stadion je bio sablasno prazan. Na tribinama se skupilo oko tri tisuće gledatelja, ako i toliko, i sav dekor sličio je na nekakvu drugoligašku utakmicu. Žalosno je da klub koji je institucija, za koji se živi, mora cijelo prvenstvo igrati kao na gostujućem terenu. Igračima svaka čast za visoku pobjedu, ali pobjeda nema svoju pravu svrhu ako se njoj gotovo nitko ne veseli.
A Dinamo je, nažalost, postao klub koji nikoga ne zanima, njegovi naslovi više se ne slave kao nekada, a još gore je kada se zna da su plavi tek sedmi najgledaniji klub u državi.
Zdravko Mamić govori kako sve savršeno radi, hvali se domaćim titulama i likvidnosti kluba, što će gotovo sigurno kao papagaj ponavljati i sutra u emisiji Nedjeljom u 2, ali narod se ne može zavarati. Poruka je jasna - Mamiću, "tvoj Dinamo" navijače ne zanima. Iako izvršni predsjednik želi ostati zapamćen kao veliki vođa i najtrofejniji čelnik kluba, pogled na tribine ga uvijek demantira i pokazuje mu kako je zapravo neuspješan.
Sastavljanje crnih lista i njegov način vođenja kluba, koliko god rezultatski bio uspješan u domaćim natjecanjima, obilo mu se o glavu. Treba li za to veći dokaz od praznih tribina u susretima protiv najvećih rivala - Hajduka i Rijeke?
Dinamo je još jednom pokazao da suvereno vlada domaćim terenima, ali danas je još jednom najveći poraz doživio - nogomet!
>>Tko je najodgovorniji za stanje u kojem je hrvatski nogomet?
>>Dinamovci: Igrali smo sjajno, ovakvi bi bili konkurentni i u Europi
>>Dinamova 'trica' u derbiju: Plavi pogađali, a Riječani se ispromašivali
posljedice ovog stanja bit ce vidljive u bliskoj budućnosti. žao mi je.