Donosi Max!

Igramo u Bayernu, zove nas Njemačka, ali naš izbor je Hrvatska!

crnički, trogrančić
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
1/5
Autor
Ante Buškulić
23.03.2014.
u 19:24

Dok su navijači u kampu europskog prvaka slavili Guardioline junake nakon još jedne pobjede, ispred su pozirala dvojica mladića za koje nisu ni slutili da bi za koju godinu iste te navijače mogli uveseljavati na Allianz Areni - mladi Hrvati Crnički i Trogrančić. Priču donosi sportski tjednik Max!

Bilo je jutro nakon još jedne Bayernove pobjede. U ulici Säbener, gdje stoluje klub, opet su se počeli okupljati brojni navijači. Mladi i stari, veliki i mali, s Bayernovim dresovima, šalovima... Fan-shop nedjeljom je zatvoren, ali to im nije smetalo, rekvizita imaju dovoljno.

Kao i svake nedjelje kad ne igra utakmicu, u 11 sati počinjao je Bayernov trening. Što se zapravo posljednjih mjeseci pretvorilo u praznik za navijače, da mogu izbliza vidjeti svoje idole i čestitati im na još jednoj pobjedi. Jedini maleni kafić u kompleksu prodao je stotine, možda i tisuće kava, ali i piva i kobasica, hvatalo se što bolje mjesto uz ogradu, iako je puhalo kao na Maslenici (kažu da je u Bayernovu kampu uvijek tako), i sat i pol prije izlaska Guardiolinih zvijezda na teren počeli su stizati prvi fanovi. Dakako, budući da je riječ o stambenoj četvrti, nikomu nije palo na pamet vikati i pjevati, vrhunac buke je spontani pljesak na neki dobar potez za vrijeme treninga. Policija? Nismo vidjeli ni jednoga...

I dok su mnogi hvatali Mandžukićev pogled, pozdrav i smiješak s terena, stotinjak metara dalje dvojica su dječaka trčkarala i u Bayernovoj opremi pozirala fotoreporteru. Znatiželjnici koji su prolazili nisu imali pojma da će za koju godinu možda i od te dvojice dječaka tražiti autogram preko ograde trening-kampa i skandirati njihova imena na Allianz Areni.

Mario Daniel Crnički i Antonio-Toni Trogrančić dvojica su hrvatskih reprezentativaca koji igraju u Bayernu. U drugoj momčadi europskog prvaka nema ni jednog Hrvata, u onoj do 19 godina je Ivica Šimić, dok Crnički igra za selekciju do 16 godina (rođen je 4. veljače 1998.), zajedno s Dominikom Martinovićem. No, za razliku od Martinovića koji ima dvojno državljanstvo, Mario ima samo hrvatsko. Kao i Trogrančić (rođen 1. siječnja 2000.), koji igra za selekciju do 14 godina.

Nema fotki iz svlačionice

– Mario je već skoro devet godina u klubu. Došao je kad mu je bilo 7 i to mu je jedini klub u karijeri. Natječu se u bavarskoj ligi, Mario igra s godinu dana starijima. U tom uzrastu u Njemačkoj ne postoji nacionalno prvenstvo, igra se samo po regijama – prenosi otac Daniel Crnički, dok naše dvije buduće nogometne zvijezde strpljivo slušaju.

Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

Intervju ne smiju dati bez odobrenja kluba. Od najmlađih uzrasta u Bayernu se igrače uči redu. Dakako, i za korištenje društvenih mreža, koje su u toj dobi ‘opasnije’ od intervjua, imaju restrikcije. Primjerice: ne smiju se objavljivati sadržaji (video, fotografije) iz svlačionice.

– To mu stoji u ugovoru. Znate, nemaju svi u njegovoj momčadi ugovor s klubom, dobilo ga je samo njih nekoliko, na tri godine, dok Mario ne navrši 18 – ponosno ističe majka Daniela, a otac pojašnjava:

– Nakon toga? Ili će mu Bayern ponuditi profesionalni ugovor, ili amaterski da igra za drugu momčad, ili će dobiti slobodne papire.

Crnički je središnji vezni igrač.

– Ali trenutačno igra u špici. Dali su mu devetku jer je siguran pred golom i ostavili ga da igra napadača. A u reprezentaciji je broj 10. Dešnjak je koji koristi obje noge – otkriva otac.

Kontakte s prvom momčadi nema.

– Tek ih na treninge i utakmice dođu pogledati sportski direktor Sammer i(li) Guardiolin pomoćnik. Ali s igračima se ne viđaju, pa se nisu upoznali ni s Mandžukićem. Tek momčad do 19 godina ima kontakte s prvom, redovito dva-tri igrača iz te selekcije vježbaju s najboljima – kažu roditelji.

Crnički je igrao za hrvatsku reprezentaciju do 15 i do 16 godina, vodili su ga Vranješ i Ivančić, ove je zime bio u kampu u Umagu. No, naravno da takav talent ni Nijemcima nije prošao nezamijećeno...

– Iako Mario ima samo hrvatsko državljanstvo, mogao bi bez problema dobiti i njemačko, no ne želimo ga, ne treba nam. Nijemci su ga lani htjeli pozvati, ali valjda su čuli da već igra za Hrvatsku. Hrvatska ga je prva pozvala, tek onda Njemačka, pa s Nijemcima zapravo nismo ni htjeli neki ozbiljniji kontakt. Ako dođe do eventualne dvojbe u seniorskoj konkurenciji, ja sam za to da nastavi igrati za Hrvatsku, ali vidjet ćemo što će budućnost donijeti. Daj, Bože, da uspije u reprezentaciji Hrvatske... – govori otac Daniel, koji je, kao i Mario, rođen u Münchenu, ali otac mu je iz Marije Bistrice, a majka iz Mostara. Marijeva majka Daniela je iz Hercegovine, iz Rame.

– Radim u gradskom uredu, a do lani sedam sam godina radio u Bayernu, kao trener selekcije do 11 godina. Nisam bio profesionalac i nisam više vremenski uspio raditi i taj posao. Pa u cijeloj bih godini uspio pogledati jednu Marijevu utakmicu! Odlučio sam da moram biti uz njega u ovim ključnim godinama za razvoj – govori Daniel, koji je igrao nogomet u Njemačkoj, ali i u krapinskom Zagorcu, te mjesec dana u Varteksu s Mrmićem, Mumlekom, Sabolčkim, Krasićem... Ipak, tada se, kaže, zbog supruge i sina vratio u Njemačku te igrao u 3. ligi za Unterhaching. Majka Daniela uto podraga svoga Marija po kosi (obojica momaka paze na brižno složene frizure) pa doda:

- Moramo kao roditelji svoje karijere podrediti Mariju. Dok god on to voli, da mu omogućimo da uspije. A voli, vjerujte, jer i kad imaju stanku od treninga, on ode na igralište s loptom ili trčati. Da ne govorim kako je cijele ljetne praznike na pripremama, obiteljsko ljetovanje više nemamo.

Bayern u mlađim uzrastima privikava igrače da jednoga dana mogu uskočiti u prvu momčad bez neke velike prilagodbe. Ali, kako se uopće dođe do Bayerna? U slučaju Crničkog, glavna je uloga bila – majčina.

Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

– Kako je s 3-4 godine stalno išao za loptom i igrao nogomet sa starijim dečkima, otišla sam ga upisati u klub. Stanovali smo u blizini Bayernova kampa, a ja nisam imala pojma kako to funkcionira, mislila sam da naprosto upišeš dijete u klub koji ti je najbliži. Odradio je on tako probni trening, s dvije godine starijima, i rekli su mi da je premlad, ali da ima talent i da će se javiti. Dvije se godine nitko nije javljao, i taman sam ga htjela upisati u drugi klub jer smo se i preselili, kad nas je nazvao Hermann Hummels (otac Borussijina braniča Matsa Hummelsa, bio je koordinator Bayernove škole dok ga u svibnju 2012. nije zamijenio Stephan Beckenbauer, Franzov sin, nap. a.) i pitao gdje Mario igra. Rekla sam mu još nigdje, taman ga planiram upisati, ali on me zaustavio: “Ne, ne upisujte ga nigdje, neka dođe na probu u Bayern!”. I tako su ga uzeli. Nekoliko je puta trenirao i s momčadi do 19 godina, a s onom do 17 je često, trener Heiko Herrlich ga obožava – ispričala je Daniela.

Navija se za Dinamo

Naravno, imao je Crnički i krize.

– Cijelu je jednu godinu bio na klupi, igrao po možda minutu-dvije. Ali to je Bayern, svaki trening i svaka utakmica je borba, a svake sezone dolaze novi talenti i iz svake generacije otpadnu po tri-četiri igrača. Bio je i ozlijeđen. Uostalom, čini mi se da su samo Hummels i današnji igrač Werdera Ekici prošli sve Bayernove uzraste, a iz današnje Bayernove postave tek Contento – govori otac.

U domu Crničkih navija se za Dinamo.

– Ja ga hoću na svoju stranu, Hajdukovu, ali ne ide mi, ha-ha! – kaže Daniela, ali Daniel je odlučan:

– Dinamo je kod nas u kući sve!

Mario pohađa 9. razred tzv. Bayernove ekonomske škole. Do osmog je razreda, objašnjavaju, bio u ‘Bayernovoj’ gimnaziji, ali bilo mu je preteško. Obične su to škole, samo u svakoj generaciji po jedan razred čine djeca koja igraju u Bayernu, Münchenu 1860 i Unterhachingu. Treniraju dva puta dnevno, a autobus ih vozi iz škole na trening. Poželio je pozdraviti suigrače iz reprezentacije koji su ga, kaže, lijepo primili, a posebno Bornu Brekala i Josipa Sosu.

Pokvario životne planove...

Toni Trogrančić član je Bayernove obitelji od prošloga ljeta.

– Igrao je u Rosenheimu, uvijek sa starijima i onda smo se prije tri godine vraćali s godišnjeg odmora iz Hrvatske i u automobilu odlučili vratiti se kući u Hrvatsku trajno! Jer, sve što smo ulagali i zaradili, uložili smo u Hrvatsku. Ali Toni nam je koji mjesec kasnije poremetio planove! U isto su ga vrijeme pozvali Bayern, čiji je Rosenheim podružnica za razvoj mlađih igrača, i Red Bull Salzburg. Nizozemac Percy van Lierop bio je šef za mlađe uzraste u Salzburgu i nije bilo stvari koju bi Salzburg mogao učiniti da nas dobije prije nego Bayern. Osim jedne: poslao je po Tonija Antu Ćorića (danas Dinamov junior, nap. a.). Toni ga je već tada, iako je Anti bilo tek 14 godina, znao s interneta i sjećam se kako je toga dana bio bolestan, imao temperaturu 40, ali kad je na vratima vidio Ćorića, nije mogao vjerovati. Odmah su izašli na parkiralište vježbati... Tako smo završili u Salzburgu, gdje je tri godine igrao za svoj i za starije uzraste, bio je ondje i Niko Kovač... No, potom je smijenjena struktura u klubu, Nizozemci su otišli, Niko također, a Bayernov skaut rekao je da Toni dođe u München – prepričao je otac Dario Trogrančić, dok je Toni nestrpljivo iščekivao vijesti o ishodu utakmice svoje momčadi.

Zbog ozljede nije igrao, a njegovi su izgubili 3:2.

– Zimsku smo stanku dočekali na prvom mjestu, ali sada smo drugi – prisnažio je Toni, koji igra ofenzivnog veznog, broj 8 ili 10. Poput Marija, igra objema nogama, ali jača mu je desna. Toni je rođen u Bad Aiblingu, njemačkom gradiću od 17.300 stanovnika, 56 km južno od Münchena. Njegov otac rođen je u Fojnici u srednjoj Bosni, majka je iz Vinkovaca.

– Radio sam u Salzburgu kao skaut godinu dana, sad sam se vratio na stari posao u jednoj bolnici u Münchenu. Živimo u Rosenheimu, 60 km od Münchena, a kako Toni pohađa školu Njemačkog nogometnog internata, voze ga svaki dan na treninge. Nastava je organizirana tako da djeca stignu trenirati, a škola organizira privatne sate s učiteljima ako zatreba. U razredu ih je samo 14... – govori Dario.

I u njegovu se domu navija za Dinamo. I također nema dvojbe za koju će reprezentaciju igrati.

– Toni tek počinje igrati za Hrvatsku, nedavno je pozvan u selekciju do 15 godina. Dosad je prošao sve selekcije Bavarske, bio i kapetan, a sada će prvu utakmicu za Hrvatsku imati baš protiv Bavarske! Ne, iako ga želi i Njemačka, dvojbe nema i nikad je nije bilo: bude li ga Hrvatska zvala, igrat će za Hrvatsku. A ako ne bude, imamo drugu opciju... – kaže Dario.

Menadžeri se javljaju i na Fejs

Obojica su na meti ne samo reprezentacija i klubova nego i menadžera.

– Dok je u Bayernu, menadžer mu ne treba. Kasnije će vjerojatno trebati jer ne može roditelj sam voditi karijeru. A poziva stalno ima, i nama na mobitel, i njemu na Facebook, odmah se nude profesionalni ugovori s Milanom, Juventusom... – govori Daniel Crnički, a mladićima se, odnosno njihovim roditeljima, nudi velik novac.

Mario Mandžukić rekao je da zna za hrvatske nade u mlađim uzrastima kluba, ali nije ih imao priliku upoznati. Uza znakovit zaključak:

– Nadam se da ću ih dočekati u prvoj momčadi Bayerna...

>>Mandžo i Luka u lovu na europski naslov! Tko će osvojiti Ligu prvaka?

Komentara 11

DU
Deleted user
19:47 23.03.2014.

Decki su jos mladi. Treba puno reda i rada, puno odricanja dabi fiicki i psihicki sazreli u vrsne nogometase. Nije lako ali nije nemoguce. Sretno!

ZE
zelja12
22:05 23.03.2014.

tako se voli domovina i svi za dom spremni , u dijaspori odrstaju mladi sposobni i disciplinirani mladi hrvati , a partija ih ne treba jer se boje dijaspore , i dalje je tretirana kao ustaska .

Avatar Topgen
Topgen
17:30 24.03.2014.

Decki, neka vam uzor budu braca Kovac , Raketa , Klasnic , Simunic ... Ne slusajte ove bolesnike , oni nisu Hrvati . Bog zna sto su.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije