Travnjacima Prve HNL trenutačno trče 84 strana nogometaša, što je 29,4 posto ukupnog broja igrača HNL-a. Neki će reći previše, no to je nažalost tendencija svih europskih liga, a taj se broj iz godine u godinu samo povećava. Ono što bi trebalo više zabrinuti jest sve veći broj stranih trenera u našoj nogometnoj ligi. Trenutačno ih je čak 50 posto, odnosno stranci su na klupi pet od 10 prvoligaša.
Matjaž Kek je još od 2013. godine na klupi Rijeke, a ovu sezonu stigla su još četiri trenera stranca u HNL – Ivajlo Petev (Bugarska) u Dinamo, Joan Carrillo (Španjolska) u Hajduk, Peter Pacult (Austrija) u Cibaliju i Bruno Akrapović (BiH) na klupu Splita.
Na burzi Jurčić, Jarni, Cvita...
– Nas domaće trenere previše se podcjenjuje, a mislim da je stranih trenera puno previše u HNL-u. Matjaž Kek je druga kategorija jer on je vrhunski stručnjak koji je u Rijeku došao kao bivši slovenski izbornik i takav stručnjak koristi HNL-u, no nitko me ne može uvjeriti da je Joan Carrillo zaslužio klupu Hajduka. Pa taj čovjek je bio pomoćnik u 3. španjolskoj ligi, a sada vodi jedan Hajduk. I što je žalosno, za njega se ima novca koliko treba, a za nekog kvalitetnog domaćeg trenera nema. No očito netko ima koristi od dovođenja tih stranih trenera – rekao nam je Ivan Katalinić, bivši trener Hajduka koji je klub s Poljuda 1995. godine doveo do četvrtfinala Lige prvaka.
– Hrvatski treneri u HNL-u često ne vrijede, a onda otiđu i inozemstvo i pokažu da su odlični. E, pa očito da je onda tu netko pogriješio u procjeni. No neka dovode strance, a kada vide da oni ne vrijede, onda će i čelnici klubova HNL-a možda shvatiti da mi domaći vrijedimo. Uostalom, pa hrvatski treneri stvorili su Modrića, Mandžukića, Kalinića i ostale nogometne reprezentativce.
Katalinić kaže da je često problem što naše prvoligaše vode ljudi koji ne razumiju dovoljno nogomet.
– Takvim šefovima klubova najlakše je smijeniti trenera kada se zaredaju loši rezultati. Nažalost, oni ne shvaćaju da je i najbolji trener svijeta nemoćan ako ima loše igrače – kaže Katalinić.
Dok je stranih trenera u HNL-u sve više, mnogi su naši bez posla. Na “burzi” su trenutačno Robert Jarni, Krunoslav Jurčić, Tomislav Rukavina, Igor Cvitanović, Aljoša Asanović...
– Imamo jako puno mladih talentiranih trenera, no ne daje im se prava šansa. Mladog trenera trebaš ponekad istrpjeti, a kod nas u klubovima to obično ne žele. No glavno da strance proglašavamo najboljima. Evo, o ovom Carrillu posljednjih se tjedana pisalo da je genij, da rastura na pripremama, a onda smo vidjeli kako Hajduk loše i bezidejno igra protiv Splita, posljednjeplasirane momčadi HNL-a. A i po utakmici protiv Cibalije vidio sam da baš i nije genij taj Carrillo – naglašava Katalinić.
Zanimljivo, u 25 godina HNL-a na klupama hrvatskih prvoligaša bilo je ukupno 15 stranih trenera, a od toga čak petorica u ovoj sezoni. Trend je to koji zabrinjava.
A sve je krenulo 1998. godine, kada je led kao prvi strani trener probio Osvaldo Ardiles. No izdržao je Argentinac u Maksimirskoj 128 svega četiri mjeseca. Osim Matjaža Keka, koji radi sjajan posao u Rijeci, od stranaca značajniji trag u hrvatskom nogometu ostavio je još samo Vahid Halilhodžić. Preostala 13-orica nisu osvojila nijedan trofej.
U Srbiji samo jedan stranac
Da su domaći treneri podcijenjeni, pokazuje najnoviji slučaj Igora Tudora. U Hajduku je dobio otkaz nakon nekoliko lošijih utakmica, nisu na Poljudu željeli stati iza njega u rezultatskoj krizi, a sada taj isti Tudor vodi najtrofejniji turski klub Galatasaray. I bio je u pravu Tudor kada je tadašnjem predsjedniku Hajduka Marinu Brbiću poručio: “Nemojte mi se miješati u posao, za mišljenje ću vas pitati kada budem gradio hotel.”
Možda bismo se trebali ugledati na Seriju A, u kojoj u 20 prvoligaških klubova radi 16 talijanskih stručnjaka, odnosno čak 80 posto. Ili primjerice na susjednu Srbiju, gdje je samo jedan stranac u 16 klubova 1. lige.
Mnogi predsjednici hrvatskih klubova trebali bi imati više povjerenja u domaće trenere. Jer treneri nam itekako vrijede. Pitajte to šefove Eintrachta, Galatasaraya, West Hama, Al Aina...
Svaki klub odlučuje o sebi. Naši treneri se izrotirali po mnogim klubovima, a rezultati nisu nešto osim pojedinaca. Zašto strani klubovi imaju toliko stranaca igrača i trenera, a jake su nogometne nacije!? I ove novine kao i uvijek pišu svašta i postavljaju bez veze pitanja! Kao da je to od jučer, a ne od davnih dana i u kojem svijetu i vremenu živimo!?