U najkraćim crtama, transfer se zbiva u četiri faze: skautiranje nogometaša kojega se želi kupiti, pregovori dvaju klubova o odšteti, pregovori igrača i njegova budućeg kluba te isplata svih strana u transferu.
Dakako da se na kraju oslade svi; najviše igrač koji prelazi u novi klub za bolje uvjete, naravno i njegov zastupnik s Fifinom licencijom, a posebna su stavka tzv. komisije, odnosno postoci od transfera ili honorari posrednika u poslu.
Tako, primjerice, Dinamo, ako prodaje npr. Pjacu, može angažirati agenciju ili zastupnika koji će za klub obaviti pregovore s budućim poslodavcem. Taj posrednik ima itekako unosnu zaradu. Isto tako, posrednika može angažirati i klub koji kupuje igrača.
Osim ugovora sa svojim menadžerom, igrač može s njim (ili s nekim drugim) sklopiti i građanski ugovor. To je ugovor između dvije fizičke osobe koji nema veze sa sportskim propisima i sportskim pravom. U slučaju građanskoga ugovora, igrač i njegov zastupnik ulaze u ortački odnos. Dakle, nogometaš ima talent i mogućnost da ostvari uspješnu profesionalnu karijeru, a njegov ortak to prepozna i tada dvojac ulazi u ugovorni odnos, prema kojemu se igraču pomaže da ostvari svoje ciljeve, financijski se u njega ulaže...
Kada igrač s klubom potpiše unosan profesionalni ugovor, tada se u određenom razmjeru među ortacima dijeli ostvarena dobit.
>>Mamićev početak kraja počeo je još 2005. godine
>>Sumnja se da Mamić nije plaćao porez na novac koji mu je donio Modrić
