Dinamo se okitio 13. titulom osvajača Hrvatskog nogometnog kupa, prvom nakon 2012. godine, i potvrdio da kad igra u kup sistemu natjecanja ima velikih problema, pa makar s druge strane bio Split kojem su u prvenstvu dali "petardu", bilo da je s druge strane niželigaš ili davljenik iz Prve HNL. A kad se to dogodi krenu kritike i seciranje jer ipak je riječ o prvaku posljednjih deset godina, momčadi s bogatim europskim iskustvom, vrhunskim omladinskim pogonom, multimilijunašu bogatijem od svih drugih zajedno... Zato je naivno očekivati da bi se neutralni promatrači vodili riječima Zdravka Mamića o sjajnom finalu. Ne, Dinamo je po svim kriterijima morao pobijediti u prvih 90 minuta, ali nije, što je (pre)čest slučaj.
Posebno otkako je trener Zoran Mamić. Do Lige prvaka nije stigao u dva navrata i dok se prvi pokušaj (Austria Beč) može oprostiti, drugi ne može (Aalborg). Europsku ligu bolje je zaboraviti, a tu su još neosvajanje Kupa i Superkupa te konstantno mučenje općenito u kup sustavu natjecanja! Dakle, kad se o svemu odlučuje u jednoj ili dvije utakmice Zokijev se Dinamo pogubi. A kritike su tu jer nitko prije nije imao toliko kredita kao on, nitko nije mogao odlučivati o pojačanjima kao on koji je i sportski direktor i nitko nije toliko potrošio na pojačanja u jednom prijelaznom roku kao on. To nikako ne umanjuje uspjehe ostvarene u domaćem prvenstvu, samo što oni ne zadvoljavaju apetite ljudi u klubu i oko njega.
U prošloj sezoni slomila ih je Rijeka u dvije utakmice te osvojila Kup. Bili su koncentrirani i iskoristili slabosti modre momčadi, nenavikle na scenarij u kojem se suočavaju s bunkerom, grubom igrom i općenito agresivnošću dodatno poboljšanom fanatizmom. Jer, u prvenstvu nisu navikli na takve stvari i mogu si priuštiti pokoju lošiju utakmicu.
U Superkupu dogodilo se Dinamu isto, jedna bitna utakmica i fanatizam 'autsajdera' koštao ih je titule. Poslije toga uslijedilo je sramoćenje u Europi protiv momčadi koje bi Dinamo od deset puta pobijedio osam ili devet, ali u tome i jest problem, ta jedna ili dvije koje će izgubiti od slabijih dolaze upravo kad je najbitnije.
Ukoliko netko pak misli da se ovdje radi o slučajnosti, demantiraju ga svi rezultati modrih u Kupu. Već u šesnaestini finala dogodile su im se Ponikve, jedva su zagrebačkog četvrtoligaša pobijedili 2:1, s tim da su gubili od 16. minute.
Svima se dogodi, pa Manchester United izgubio je 0:4 od trećeligaša, svojevremeno je Mourinhov Real osramotio trećeligaš (0:4), a Dinamu su se već događali Dugo Selo (2:3) i Naftaš Ivanić (3:2). Dakle, provukla se momčad Zorana Mamića protiv Ponikva i nekima bi tako nešto bila opomena. Ne i ovom Dinamu.
Već u Opatiji odigrana je pomalo kontroverzna osmina finala, gdje se s druge strane modrima ponovno našao klub iz četvrte lige. I ponovno su prvaci zaostajali, ali nije protivnik pokleknuo potpuno sam. Dinamo je izjednačio u 89. minuti nakon više nego sumnjivog jedanaesterca, za koji će se kazati da je mogao biti suđen, ali nitko se ne bi bunio da nije. Ognjen Vukojević na iskustvo je "odigrao" i iskoristio situaciju u kojoj nije mogao do lopte, ali osjetio je ruku na svojim leđima. Angelo Henriquez sve je riješio sa četiri pogotka i na kraju hrvatski prvak s ukupnih 4:2 ide među osam.
Zoran Mamić se pravdao da je teren bio loš, da se svima to događa. Uistinu se svima događa, ali ne događa se toliko često u tako kratkom vremenu. Jer, ne treba smetnuti s uma da je paralelno uz tu fazu Kupa Dinamo igrao u Europskoj ligi, gdje su viđene iste boljke. Naime, u Europi Vukojevićev pad neće biti dosuđen, neće se progledati kroz prste modrima nakon pokojeg grubog prekršaja. Tamo je Dinamo u položaju u kakvom su drugi kraj njih u Prvoj HNL i pritisak je mnogo veći. Zato se dogodilo da kad najviše treba izgube od slabašne Astre (0:1) i ne okrune potpunu dominaciju protiv Celtica (0:1). Red Bull Salzburg ne treba ni spominjati, oni su pokazali što se dogodi kad Dinamo naleti na kompaktnu, ozbiljnu i sjajnim individualcima posloženu momčad.
Ali sve dosad napisano odnosi se na prvi dio sezone, došlo je previše novih igrača u Dinamo da bi se posložili odmah. Barem je tako govorio Zoran Mamić, kao i njegovi advokati, iako podosta uvijeno i oprezno jer svi koji imaju veze s nogometom znaju da takvo opravdanje nema smisla. Ljetni period bio je dovoljan za uigravanje, ali drugi je par rukava što su dovedeni stranci u velikoj većini ponovno kvalitetom slabiji nego ono što Dinamo ima kod kuće, no tjera od sebe.
Što je tu je, Dinamo se morao pomiriti s činjenicom da ide po dvostruku krunu, proljeća u Europi nema i proljetni dio označen je kao priprema za Europu. Čuli smo to toliko puta dosad i očekivalo se da s dugovječnim Zokijem na klupi možda i možemo vidjeti nešto novo. Osim par bljeskova na proljeće nismo vidjeli ništa novo u odnosu na prošle sezone. Bljesnuo je Dinamo i u Kupu napokon pobijedio u regularnih 90 minuta nekoga više od jedan razlike. Bila je to Istra u uzvratu (3:0), ali prva utakmica je bila mučna (1:0).
U polufinalu je uslijedila Rijeka, u prvoj utakmici modri su trebali pobijediti barem pet razlike, a pobijedili su 2:1. Na Kantridi u kup sistemu natjecanja Kekova Rijeka ne gubi i Dinamo to nije promijenio (0:0), a samo se potvrdilo da kad protivnik pokaže zube i ima određenu kvalitetu, Zokijeva momčad podbaci i djeluje loše. Možda ne uvijek igrom, ali rezultatom svakako. Uostalom, na kraju sve to pokazao je i dokazao Split. U prvenstvu ih na njihovom terenu Dinamo dobije 5:1 uz "pola snage", a u Kupu se na kraju najviše spominje promašaj Marka Roga u 90. minuti. Naravno, strateški je to odigrao Zoran Vulić i u prvenstvu malo smanjio brzinu, svjestan glavne boljke Dinama u hrvatskom nogometu - opuštanja.
Ove sezone se Dinamo izvukao, ali jasno je da se na greškama iz bliže prošlosti ništa nije naučilo. Tako u Europi ne ide, a iznimka neće biti ni ovog ljeta i jeseni ako je suditi prema igri koja nije doživjela apsolutno nikakav napredak - već dapače nazaduje - od one bečke Austrije (3:1) kad je Zoran Mamić prvi put sjeo na klupu.
A nabrajati što sve treba promijeniti stvarno je teško. Ipak, ono osnovno jest napokon kvalitetno pojačati obranu provjerenim igračima, a ne strancima koje se gleda na video snimkama. Potom, riješiti se nezadovoljnog Soudanija, a i Fernandesa ako se nastavi ponašati neozbiljno i neodgovorno. Obavezno treba zadržati Henriqueza i Pjacu barem još jednu (polu)sezonu te afirmirati do kraja Ćorića i druge talente...
>> Dinamo nakon borbe na jedanaesterce svladao Split i osvojio Kup!
>> Modri u kvartu s najviše navijača Dinama jedva stigli do pobjede!
>> Poguranac za Dinamo? Opatijci pobijesnili zbog jedanaesterca na Vukojeviću!
niti mi čitatelji Večernjeg se nikad nismo tako mučili čitati tekstove koji se objavljuju u sportskoj rubrici odkad u njoj rade sportski diletanti pljuvači bez argumetana Deželić i Delač, nikad Večernji nije imao lošije sportske novinare.