Neka se Zoran Mamić ne naljuti, ali ovo ne da nije najbolji Dinamo u posljednjih deset godina nego postoji opravdana sumnja da je čak – najlošiji. Čak i da su ostali Brozović i Čop, titula bi ostala. Evo i dokaza, pogledajte samo presjek po sezonama po dvojice nositelja Dinamove igre: Eduardo/Modrić, Modrić/Mandžukić, Mandžukić/Badelj, Badelj/Sammir, Sammir/Kovačić, Sammir/Brozović...
Ozračje je sumorno
I ima li zapravo većega komplimenta treneru Zoranu Mamiću; s takvom momčadi on juri prema desetom uzastopnom naslovu, možda ga čak osvoji i bez poraza, što nisu uspjeli ni Kuže, ni Tanac, ni Vaha Halilhodžić, ni Čačić, čak ni najtrofejniji trener Jurčić.
Najvjerojatnije će to biti najveći Mamićev momentum u prvoj samostalnoj trenerskoj sezoni. I, iskreno, bilo bi ravno čudu s obzirom na okruženje u kojemu cijelu godinu djeluje Dinamo.
Ozračje oko kluba je hladno i sumorno, za što nije zaslužan samo navijački bojkot. Boysa u Maksimiru više nema, nema ni incidenata na tribinama, atmosfera je komorna, kazališna, ali Dinamo bez pravih zvijezda i s neatraktivnim proizvodom na terenu ne zanima više ni običnoga navijača s istoka. Broj najzagriženijih u rijetkim se prigodama digne iznad tisuću. I to je najveći Dinamov poraz.
Ne treba stoga čuditi ni zaokret u Dinamovoj politici koja je upravo na djelu. Napadno pomlađivanje (Ćorić, Olmo, Gojak, Pavičić, Čekići...) i potpuna suša pojačanja u zimi nagovijestit će Mamićevo povlačenje na rezervne položaje; klince u izlog i njihova prodaja kao jedini sigurni način preživljavanja, jer Liga prvaka već odavno je Dinamov golub na grani (Austria Beč, Aalborg). Tu nema kruha. Dogodi li se nekim čudom plasman u elitu, bit će dodana vrijednost. Ako im opet pobjegne, nikome ništa, ionako nije bila imperativ. Nikad lagodnija pozicija za Dinamova trenera...
Bolje i tako nego da ga usose kao prošloga ljeta kada mu je vizionar, dakako uz Zoranov blagoslov, dovodio igrače kao na traci i očekivao da u mjesec dana stvori igru i uđe u Ligu prvaka. Usput, polovica tih pojačanja danas je ili već 'degažirana' (Radonjić, Andrijašević, Wilson) ili su Dinamu donijeli pomak, ali – unatrag (Sigali, Goncalo, Machado).
Zoranu Mamiću tako će jedini podražaj ovoga proljeća predstavljati podizanje vrijednosti Pjaci i Ćoriću, najtraženijim klincima ovoga dijela Europe, i dakako – uvijek uzbudljiv lov na rekorde u Hrvatskoj. Zoran je trenutačno na 25 utakmica bez poraza u domaćim natjecanjima i jedna mu još nedostaje da dostigne niz koji su u sezonama 2007./2008. i 2008./2009. ostvarili Zvonimir Soldo i Branko Ivanković.
Pitat će se i Keka
S obzirom na to da je Dinamo u stanju izdržati čak i pakao Gradskoga vrta (znate onu: 'Gradski vrt, za sve protivnike smrt'), može se očekivati da serija neporaženosti još neko vrijeme neće stati. Tako će se na udaru naći i rekord kojemu se još nikada nije približio. Naime, Vlatko i Ćiro (1992.-93.), Branko Ivanković (2006.-08.) te tandem Jurčić-Čačić (2011.-13) uspjeli su s plavima nanizati čak 34 utakmice bez poraza na domaćim travnjacima.
No nitko od spomenutih trenerskih velikana nije uspio osvojiti naslov bez poraza pa se Zoranu nudi najveći ekskluzivitet. Ali, tu će se nešto pitati i – Matjaža Keka...
>> Mamić je prijavio najlošije poslovanje u zadnjih pet godina!
>> Zdravko Mamić: Da nema Dinama, ne bi bilo ni hrvatskog nogometa!
