Dan poslije još jedne velike poljudske noći i pobjede od 2:0 nad norveškim Stromsgodsetom emocije su i dalje na maksimumu. Prekaljeni strateg Stanko Poklepović, koji u svojoj karijeri zna samo za europske pobjede u Poljudu hladio se u svojoj Milni na Braču. I njemu je taj odnos navijača prema Hajduku bio nešto posebno.
U noći dočekivali igrače
- Bio sam na utakmici, prespavao, lijepo sanjao i odmah krenuo prema Braču. To je bilo čudo, ta publika je bila senzacionalna, nazvao bih je čudovišnom. Sve zajedno je to nevjerojatno, takva privrženost navijača prema klubu, usudio bih se reći, nigdje ne postoji. I nema tu objašnjenja, ne mogu ga pronaći sociolozi ni brojni drugi znanstvenici. Jednostavno, to je ljubav - u jednom će dahu Poklepović.
I njemu su svježi dojmovi te ljubavi, Poklepović je kao trener Hajduka u ljeto 2010. molio navijače s megafonom u rukama da igrače puste kućama kada su se bijeli prvi i posljednji put plasirali u Europsku ligu. Bio je to ponoćni doček nakon utakmice protiv Uniree, u zračnoj luci tisuće su dočekale Poklepovića i igrače, navijači su visili po autobusu...
- Ha, ha, lijepo se toga prisjetiti. Opet se nešto slično događa, stvarno je čarobno ovo ozračje - kaže Poklepović.
Ovaj Hajduk kojeg se voli i obožava, s prefiksom "narodnog" kluba ima status ljetnog. S izuzetkom ludnice iz Poklepovićevih dana kada je u Poljudu stanovala Europska liga, ljeta nose euforije, ispadanja i pune stadione. Nema veze jesu li rivali Žilina, Skonto Riga, Inter Milan, Horizont Turnovo ili Dila Gori, Poljud je uvijek pun. Hajdukov navijač ne bira protivnika, on bezgranično voli svoj klub. Slično kao danas bilo je i lani, tada je početkom kolovoza u Poljudu pao Šahter iz Karagandya, navijači su ludovali, preko 25 tisuća ljudi gledalo je u transu dvoboj protiv Kazahstanaca. Trener Igor Tudor padao je u euforiju, utrčao u teren kada je Gotal u 95. minuti zabio za 3:0.
U prvenstvu start nije bio nešto posebno, živio se europski san. Stiglo je novo ljeto, opet ista priča, estonska Sillamae dočekana je na punom stadionu u Dugopolju, protiv Kopera je bilo oko 25 tisuća navijača, a u srazu sa Stormsgodsetom na Poljud se natiskalo gotovo 30 tisuća duša. Hajduk opet živi europski san, a navijači koji pohode Poljud broje se u desecima tisuća.
Zvižduci paliteljima baklji
Neki novi "glumci" su tu, trener Damir Burić sa svojim germanskim pedigreom koji mu ne dopušta euforično stanje, pa plavokosi Zagrepčanin Tomislav Kiš, koji baca navijače u ludilo svojim golovima. Dragulji od 17 godina Balić i Vlašić igraju kao da u nogama imaju stotine utakmica, a Kamerunac Franck Ohandza je ljubimac bijelih navijača. Ma cijela ta momčad, koja u prosjeku ima nešto više od dvadeset godina, ide na mlazni pogon s tribina.
Ta publika je čudesna, privrženost Hajduku je nešto neobično, kako reče Poklepović, teško objašnjivo osim riječi "ljubav". Biti u Splitu usred ljeta na dan europske utakmice znači živjeti neki drugačiji život do svakodnevnog. Nema veze jeste li u nekom šoping-centru, u središtu grada, u luksuznom restoranu ili nekoj krčmetini... Svuda je isto, pjesme posvećene Hajduku, šal, bijela majica ili dres... I pogled pun nade, nekako poseban, topao. Dojam ne može pogoršati ni nekoliko tupana koji će, unatoč silnim upozorenjima, upaliti par dimnih baklji. Cijeli Poljud je zviždao kada se zacrvenjelo na sjeveru, to je jasna poruka...
>>Navijačima je svejedno, je li stigla Barca ili Stromsgodset
>>Hajduk predstavio nove dresove, što kažete na neobičan sivi dizajn?
>>Pogledajte kakvu je atmosferu stvorilo 30.000 ljudi na Poljudu
Koji komentari, za nevirovat, pa na vecernjem su sve Hrvatine, a mrze hrvatske klubove! Ja sam dalmatinac, navijam za Hajduk, bija sam na utakmici i uziva! Volim Hajduk , ali ne mrzim Dinamo, drago mi je kad dobivaju utakmice po Europi, pa necu valjda navijat za neke norvezane umisto Dinama! Ljudi budite ponosni na hrvatske klubove i ne mrzite ih! Hajduk zivi vjecno!!!