Stanko Poklepović gostovao je na chatu na portalu Tribina.hr, te otkrio nekoliko vrlo zanimljivih detalja o svojim planovima u Hajduku.
Vodili ste Hajduk u osamdesetima i početkom devedesetih, a i danas. Kakva su se očekivanja stavljala pred trenera što se tiče rezultata, afirmacije igrača, prodaje igrača tada, a kakva sad?
Višestruka je razlika; za početak u vrijednostima igrača, tada se igrao jedan nogomet, a danas se igra drugačije. Tada je bilo tržište prisutno, sada je naglašeno, a stvara smetnju i u razvoju igrača jer se puno brže sada prodaju igrači. Tada je momčad imala fantastičan ugled sa Sliškovićem, Gudeljom, Vujovićem... Hajduk je imao sjajne igrače koji su duže igrali zajedno. Bila je to generacija jednako jaka kao generacije Šurjaka i drugih, gradili su povijest kluba s različitim interpretacijama igre, a bili su prepoznatljivi u domaćem prvenstvu i Europi.
Na kojoj poziciji je Hajduk najtanji? Da je sad aktivan prijelazni rok na kojoj bi se poziciji pojačavao?
Svugdje je podjednako jak, a ta jakost se još razvija. Nije na na dovršenoj razini... Ova momčad ima potencijal, ali još je puno posla ostalo da dođemo do podsvjesne automatizacije u igri. Vježbom se potiče na takav rad i izvedbu koja je onda na terenu iznenađenje za protivnika.
Smatrate da se klub ne treba pojačavati vanjskim igračima? Vaš prethodnik je stalno napominjao potrebu za pojačanjima...
Potreba za pojačanja vezana je uz ciljeve. Ako je cilj stremiti vrhu, onda nam trebaju pravi igrači za takav rezultat. Ako smo se orijentirali na stvaranje igračke vrijednosti, onda se treba fokusirati na građenje mladih igrača. Mi smo sad u ovoj drugoj fazi, a nemamo ni novca za pojačanja.
Dakle, definirali ste proces kojim ćete forsirati Balića, Malokua i Vlašića nauštrb eventualnog rezultata?
Tako je. To je određenje kluba i tome moramo svi stremiti. Za napraviti visoke rezultate nužno je imati jak igrački kadar. Mi danas nismo u stanju kupovati, nego moramo vrijednost stvarati kroz rad. Situacija koju sam našao u Hajduku jako je zanimljiva, ovaj projekt forsiranja mladih igrača traži podršku javnosti da bi se ispoštovao. Teško je paralelno graditi rezultat i stvarati igrače, a Hajduk je klub nad kojim uvijek stoji imperativ rezultata. I po tome je poseban.
Osjećate li da imate tu podršku javnosti?
Osjećam, iako sam osjećao da me nisu uvijek uvažavali, jer nisam ponikao iz Hajdukova dvorišta. To mi je bilo najbolnije, jer sam kao igrač ponikao u Splitu. Zato se sa mnom dogodilo da sam pričao o nogometu, o igri, želeći dokazati da ja to znam. Neki su tumačili da je to filozofiranje, a želio sam dokazati okolini da svoj posao dobro znam. Kao trener ne priznajem puno sreću, iako je veliki čimbenik u rezultatima. Takav sam trener koji ne želi da se događa sreća ili nesreća, nego stvari koje želim da se dogode.
Mogu li Balić, Maloku i Vlašić biti Hajdukov motor u budućnosti?
Mogu biti, ali ne mogu biti samostalni. Trebamo i povoljnu okolinu da bi se ispoljile njihove sposobnosti. Ne ovise oni sami o sebi, nego o ukupnosti momčadi i zahtjevima koje momčad može ispuniti, što znači da trebaju imati podršku. Teret je kad igrač ima 17 godina i od njega se očekuje da rješava utakmice. Ipak, oni su dobri i mi ih moramo staviti u funkciju na najbolji mogući način.
Koji bi sadašnji Hajdukov igrač u budućnosti mogao postati novi Gudelj?
Novi Gudelj? Teško je reći, to su posebni igrači, ali Balić ima neke sposobnosti koje su neopisive. Ima osobito korištenje svog položaja u igri, uvijek je na najboljem položaju. Uvijek je u fokusu igre. To je velika stvar.
>> Poklepović: Pitam igrače gdje ručaju, a Caktaš mi odgovori 'za stolom'
Hajdučine sanjaju sedamdesete i osamdesete , melankolija za petokrakom i titulama koje je " obezbedila" partija još prije prvog kola . Da ......bilo je lijepo ! Nedavno su se klanjali jovanoviću , jusipoviću ali pomoći nema prošla su ona bajnana vremena . Ako se stvori regionalna liga jedini predstavnik iz HNL-a bi trebao biti hajduk , zbog povijesnih zasluga .