Potužio mi se neki dan mlađi kolega da je svoj tekst, tek neznatno
izmijenjen, pročitao u drugom dnevnom listu. Pitao me što da radi, a ja
mu nisam mogla savjetovati ništa efikasno. Sam je rekao da će se
potužiti HND-ovu Vijeću časti. Podržala sam ga, svjesna da to nije ono
što bi ga moglo zadovoljiti i da taj potez neće pridonijeti da se sutra
ne dogodi isto, njemu ili bilo kojem drugom novinaru u Hrvatskoj.
I čitatelji su me već pitali kako je moguće da u različitim novinama
čitaju vrlo slične tekstove, a nije riječ o agencijskim vijestima. Je
li moguće da novinar iz jedne redakcije prepisuje od kolege iz druge
redakcije?
Moguće je. Zbog procesa proizvodnje i zbog loših urednika. Naime, svuda
u svijetu, pa tako i u nas, prva novinska izdanja pojavljuju se na
tržištu večer prije datuma koji nose. Drugim riječima, čitatelji mogu
sutrašnje novine (četvrtak), koje se tiskaju u njihovu gradu, kupiti
već večeras (srijeda) oko 20 sati. Oni ih kupuju na kiosku, a urednici
sve sutrašnje novine dobivaju na stol i pomno pregledavaju što ima
konkurencija, a što "mi" nemamo.
Do jutra svi imaju sve. Bilo da je riječ o zagrebačkim,
splitskim, riječkim, osječkim ili nekim drugim dnevnicima.
Ništa neobično. Svi dostupni mediji oduvijek su legitiman izvor za
vlastitu novinarsku priču. Dakle, izvor ili poticaj da se napiše
vlastita priča, a nikako da se jednostavno prerađuje ili prepisuje.
Drugim riječima, dobar će urednik, zapazivši neku informaciju koju on
nema, dati novinaru zadatak da ide korak dalje od podataka koje ima
konkurencija. Tražit će izjave aktera iz vijesti, proširivanje i
objašnjavanje podataka i tome slično. Loš će urednik dati novinaru
zadatak da već objavljenu informaciju malo preradi, što u principu
znači malo drukčije posložiti objavljene podatke.
Tekst mojeg mladog kolege iz Večernjaka došao je u konkurentskom listu
u ruke lošeg urednika, ali i u ruke lošeg novinara, koji je i sam mogao
pokazati više kreativnosti pri obradi tuđe informacije.
Razočaran, ali i pravdoljubiv, Večernjakov je novinar razgovarao s
prepisivačem i, što se moglo i očekivati, ništa nije postigao. Niti je
čuo ispriku, niti bilo kakvo opravdanje, a niti je stekao dojam da se
prepisivač barem zamislio nad svojim postupkom. Ali zato Večernjakov
mladi novinar već ima svoje mjesto u Večernjem listu, a prepisivač u
konkurenciji neće dospjeti dalje od kopirke.
Kako je moguće da novinar iz jedne redakcije prepisuje od kolege iz druge
