Novinari i tehnologija istodobno su u ljubavi i ratu. S jedne strane, nova tehnološka rješenja pomažu, a s druge, otežavaju novinarski život. Nije riječ samo o neprestanom stjecanju novih znanja i vještine nego i o, reći će vam mnogi urednici i novinari, "ograničavanju novinarske kreativnosti". Je li baš tako?
Čitatelji me upozoravaju na nerazumljive im nadnaslove, podnaslove, potpise pod slike, čak se dogodi da naiđu na tekst nalik na latinski. Ovih dana naslov jedne vijesti bio je "Incident ne smije utjecati na", potpis pod sliku "S lijeve je strane bio", naslov jedne najave "Radionica za plesače i nagrade" ili nadnaslov "Prvo putovanje u inozemstvo: U zatvorskoj ćeliji u Scheveningenu jučer".
Samo prije koju godinu novinar bi došao sa zadatka, sjeo za kompjutor i napisao tekst dug onoliko koliko je smatrao da priča zaslužuje. Bilo je ponekad skraćivanja ne bi li svi materijali stali u list, ali Večernjakova bi stranica dobila izgled tek nakon što su tekstovi bili napisani. Danas je drukčije: stranica se planira, unaprijed se rezervira prostor za svaki tekst, naslov, nadnaslov, podnaslov, svaku sliku, potpis autora teksta ili fotografije, dakle, za svaki detalj na stranici. Ta se rezervacija radi uz pomoć lažnih tekstova koji su na nepostojećem "jeziku" nalik na latinski, a kada se napiše pravi, on dolazi na mjesto toga lažnog. Ponekad urednici kopiraju neke, proteklih dana korištene elemente ispisane hrvatskim jezikom.
Zadatak je novinara da kvalitetno ispuni prostor koji je planiran za priču, a urednika da to provjeri i eventualno poboljša nadnoslov, naslov (opremu teksta) i ostale najuočljivije elemente. U praksi je to malo drukčije. Novinar napiše tekst, a opremanje prepušta uredniku uz izliku da za ostalo nema vremena. Urednik smisli naslov, a kako i on ispunjava unaprijed određeni prostor, dogodi se da ima previše riječi (S lijeve je strane bio) ili mu usfali koja (Radionica za plesače i nagrade) pa dodatak bude nerazumljiv. Grafički zadani prostor može diktirati i neprirodan redoslijed riječi (Glavaš: Imam dokaze da Šeks laže besramno).
Istina, novinari i urednici dnevnih novina u neprestanoj su utrci s vremenom i ponekad se zaborave vratiti na problematičan naslov, a to im je sigurno bila namjera. Dogodi im se i da na lažni tekst zaborave staviti pravi, posebno ako je lažnjak hrvatski pa nije uočljiv kao "latinski". Što bilo da bilo, tada se objavljuju nesuvislosti i gluposti, za koje će urednici uvijek imati opravdanje, a čitatelji ga mogu, ali i ne moraju prihvatiti. Pogreška je ljudska, nije tehnološka, ali je i prilika da se više ne ponovi.Zastupnica čitatelja predstavlja čitatelje u listu. Mišljenja i zaključci su njezini, a ne redakcijski. Kolumna izlazi najmanje jedan put na tjedan.
Zastupnica čitatelja razgovarat će s vama i odgovoriti na vaše primjedbe, pitanja i pohvale u vezi sa sadržajem lista u kolumni ili na vašu adresu. Sa zastupnicom čitatelja možete kontaktirati na načine opisane u rubrici Ispravci i objašnjenja.
