Kako da novinar danas svojem djetetu objasni da nije izmislio sve one
članke objavljene u novinama, da ne laže? Kako da mu i dalje bude uzor,
koji stalno tupi da se ne smije lagati, izmišljati, nego da
treba biti pošten? Može li se novinar još nadati
da će mu prijatelji vjerovati? Hoće li mu i dalje biti prijatelji?
S koliko će nelagode novinar idućih dana odlaziti na razgovore i
intervjue sa sugovornicima? Hoće li ljudi vjerovati da će biti
objavljeno baš ono što su rekli? Koliko će snage
biti potrošeno na uvjeravanja i dokazivanja da on nije
“taj tip” novinara?
A kako je svako zlo za neko dobro, to će se novinari svakako morati
vratiti profesiji i prisjetiti se profesionalnih i etičkih načela svoje
struke.
Novinarski posao nije lagan, radno je vrijeme sedam dana u tjednu i 24
sata na dan, mobitel ne smije biti isključen, a u glavi stalno kuca sat
koji tjera na utrku s vremenom. Zar nije dovoljno rječit podatak da je
njihov životni vijek u prosjeku pedeset i koja godina. Tek rijetki
dožive mirovinu, a još rjeđi u njoj i uživaju.
Istina, snažan tehnološki razvoj s jedne je strane
novinarima velika pomoć (mobiteli, kompjutori, internet, fotoaparati,
kamere...). Doznati željeni podatak može se u svakom trenutku, potrebni
sugovornici dostupniji su nego ikad, javiti se u redakciju moguće je
odasvud. S druge pak strane, sve te mogućnosti tjeraju novinara da bude
brz, po mogućnosti brži od drugih, što istodobno uključuje
dozu površnosti, a onda se i pogriješi.
Neumjerenost, čak ovisnost o modernoj tehnologiji, također nije dobra,
štoviše, za novinarstvo je pogubna.
Neprofesionalno je raditi intervju i s kim dopisujući se elektroničkom
poštom iz uredske ili kućne fotelje. Novinar mora vidjeti
sugovornikove reakcije na pitanja i mora biti spreman na potpitanja.
Novinar ne smije vjerovati onome što je čuo, mora to
provjeriti, novinar ne može izvijestiti o događaju ako nije bio na
poprištu, itd., itd.
Napokon, taštinu treba staviti u drugi plan, bahatost
zamijeniti susretljivošću, a kalkulantstvo
poštenjem. Stalno treba imati na pameti da radimo za svojeg
čitatelja, gledatelja ili slušatelja, a njih se ne
smije podcjenjivati.
Novinarima ovih dana, ma gdje radili, zaista nije lako.
I u novinarstvu vrijedi izreka – svako zlo za neko dobro
