Slikovito i duhovito piše mi čitatelj: “Zavaljen na kauču poslije
ručka, bez straha da će mi novine pasti na trbuh, a naočale ostati na
nosu, kada i ako zaspim, zalažem se za pisane medije (u ovom času
Večernjak) i mislim da i ti mediji svoje konje za trku imaju. Sada je
moderno sjediti doma (hemoroidni kompleks) i čitati na monitoru, ali
novine će preživjeti, a to, naravno, ovisi o uredništvima, ali i
zastupnici(a)ma.”
Večernjak se, dakle, ne bi trebao bojati za svoje tiskano izdanje iako
i naše online izdanje ima vrlo lijepe rezultate (oko 70.000 ljudi na
dan čita Večernjak preko interneta), a ni konkurencija ne spava.
Proteklog tjedna puno sam razgovarala i dopisivala se s čitateljima o
povjerenju koje čitatelji imaju u papirnata izdanja, o čemu sam pisala
u prošlotjednoj kolumni. No, čitatelji su, mislim sasvim opravdano, tu
priču povezali i s pričom iz jedne druge kolumne, o čitateljima kao
novinarima.
Već citirani čitatelj o tome kaže: “Ako netko želi blogirati ili imati
svoju web stranicu da bi objavio svoje mišljenje, zašto mu i papirnati
Večernjak ne bi pružio tu priliku? Čitatelji danas mogu samo odgovarati
na vaše online pitanje ili sudjelovati u rubrici 'Ja to kažem’, ali
mene kao čitatelja nitko ne pita za moje mišljenje. Zar vlasnici brane
da se Večernjak otvori čitateljima?”
I mnogi drugi vjerni čitatelji traže svoj prostor u listu, a neki su i
vrlo konkretni: “...rubrika Otvoreno je zauzeta, objavljuje priče o
nevoljnicima, rubrika Forum pretijesno je skrojena za naša mišljenja,
pa predlažem sasvim novu rubriku, na jednom širokom stupcu za početak,
gdje bismo objavljivali i podobna i nepodobna razmišljanja, ali nikako
uvredljiva, huškačka, rasistička i slično. Trebalo bi nas ograničiti na
30 do 40 riječi.”
To, dakle, poručuju čitatelji redakciji i glavnom uredništvu, a
čitatelj s početka kolumne pomalo me i provocira. Piše: “Funkcija
zastupnika u prvi mah mi je bila pomalo smiješna, no iz dana u dan, po
svemu objavljenom, vidim da se griješi, ali i da se treba popravljati,
pa i onaj dio koji zastupa glavno uredništvo, premda se to, vjerojatno,
tretira kao gledanje u tuđe dvorište...
A ja kao čitatelj imam pravo predložiti iz vlastitih razloga (džep) da
Večernjak informaciju mora pratiti komentarom ili nekim drugim
novinskim oblikom, a ne da moram čitati i lijeve i desne, gornje i
donje, prednje i stražnje, a bogme i astrološke novine.” Prozvana sam,
dakle, da dokažem jesam li zaista vaša zastupnica ili samo “plešem”
između redakcije i čitatelja, a zapravo samo branim Večernjak. Evo,
javno dajem glavnom uredništvu i redakciji vaše prijedloge na
razmatranje. Odluka je njihova.
OTVORENA VRATA
