Djeco, iako ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović zna da to nije istina, opet vas uoči nove školske godine obmanjuje kako bi vas potaknuo na učenje. “Nikad ne zaboravite, u znanju je moć, budite moćni”, poručuje on koji je na to zaboravio čim je sjeo u moćnu fotelju.
Tako govori on koji sjedi u Vladi koja je na samom europskom začelju po izdvajanjima za znanost. Vjerojatno smo zato tako gospodarski moćni. Ministar Jovanović je i sam puno učio, sigurno i puno zna, ali nije zbog znanja dobio moć u ruke. Presudni su bili politički kriteriji koji nemaju veze sa znanjem.
Da je znanje tako važno kako ga prigodničarski ministar veliča, onda bi on to i pokazao odbijanjem da stoji iza poruka kojima se znanje s pozicije političke moći još više podcjenjuje. Kako bi inače donio niz političkih odluka koje nemaju veze sa značenjem koje on tobože daje znanju.
Kakve veze s tim ima smanjenje plaća učiteljima i nastavnicima, zbog čega im se opet isprazno ispričavao govoreći im kako bez njih nema društva znanja te im prenoseći, ovaj put ne svoje potrošeno, nego premijerovo obećanje o povećanju plaće čim “u proračunu bude novca”. Kako cinično i duhovito! Pa to uspoređivanje ministrovih pobočnika s rektorima!?
Ušteda od pet milijuna kuna na njihovim plaćama pravda se ulaganjem u znanstvene novake, ali kad je 14 milijuna kuna izdvojeno kako bi osvajači medalja od navršene 45. mogli, bez obzira na imovinski status, dobivati i trajnu naknadu, tada je prešućeno kako će se zbog toga uskratiti novac za znanje. Isto tako ljudi ministra Rajka Ostojića nisu tada, kao prekjučer na javnoj televiziji, govorili kako nemamo novca za skupe onkološke lijekove, zbog čega sada moramo provesti zdravstvenu reformu s jeftinim lijekovima pa će, kažu, “pacijent napokon biti u središtu pažnje”. Da smo to znali ranije, možda bi ipak Ostojić, a ne Bandić, bio gradonačelnik.
Kad bi bila istina to o znanju, onda bi i Vlada u kojoj Jovanović sjedi bila vlada znanja, ali ona uglavnom nije izabrana po tim kriterijima, niti po njima funkcionira. Presudni su politički kriteriji, za koje znanje nikad nije na prvom mjestu, odnosno čak je i nepoželjno ako ga ne prati odgovarajuća savitljivost kičme pa i sposobnosti da se pred znanjem, kad zatreba, zatvore oči. Mihael Zmajlović na tomu gotovo isključivo i gradi ministarsku karijeru.
Neznanje koje je Darko Lorencin ugradio u zakon o strateškim investicijama već se mjesecima popravlja, a nagrađeno je ministarskim položajem u resoru gdje neznanjem baš i ne može nešto pokvariti. O poljoprivrednom neznanju ministra Tihomira Jakovine sve češće izlaze svjedočanstva i iz njegova okruženja. Od teoretskih znanja Branka Grčića baš se i ne vidi praktična korist. I najmoćniji od svih, premijer, koji nam je osobito proteklih mjeseci i dana demonstrirao svoju moć morao je ignorirati diplomatska i pravna znanja da bi izveo akciju “lex Perković”.
I konačno, među prvim odlukama koje su vladajući donijeli bila je ona o ukidanju natječaja koji su davali barem nekakvu mogućnost borbe protiv neznanja. Stoga, djeco, zaboravite što prije to što vam je demagog Jovanović rekao! Znanje vam može biti od pomoći, može vam život učiniti lagodnijim, zabavnijim, ispunjenijim, ali budite spremni prihvatiti i to da bi vam nerijetko bilo bolje da što manje znate i svakako, barem kako sada stvari stoje u Hrvatskoj, nemojte zaboraviti da nije znanje to što vam donosi moć.
