Borba s korupcijom nije samo trpanje u zatvor, već se na psihološkoj i političkoj razini dobiva upravo na svijesti o težini slučaja makar i samo knjigovodstvene uporabe državnih kartica za privatne potrebe dužnosnika i njihovih miljenika, koji misle da im njihova pozicija dopušta da se koriste državnim aparatom kada i kako to njima odgovora.
Bez obzira na to košta li to državni proračun ili ne. Stoga je zabrinjavajuće što netko u našoj diplomaciji smatra da to što je Ivo Sanader naknadno podmirio trošak karte za njegovu kćer iskupljuje grijehe sviju. Isto vrijedi i za predsjednika Sabora, suprugu mu i kćer.
Još je šokantnije da to ne samo javnost, kojoj predsjednik Sabora i Ministarstvo vanjskih poslova služe, već u Sanaderovu slučaju i nadležne institucije tek sad doznaju iako nakon sudske rasprave već iščekujemo pravomoćnu presudu. To znači da su ipak svi znali da rade nešto nedopustivo i da to treba skriti.
Je li privatizacija državnog aparata spojiva s čašću predsjednika Sabora te s hrvatskim težnjama prema EU?
Na šta je spala naša Hrvatska... ..na Bebića i Josipovića... Nikako pobić komunistima ! Oli su side bile kose i lice bez dlaka sinonim za komunista?