Odluka Sabora da ne uskrati imunitet za pritvaranje Branimira Glavaša zadiranje je zakonodavne vlasti u ovlasti sudstva u istoj mjeri u kojoj je odluka suca da ne pusti Glavaša na konstituirajuću sjednicu Sabora – uz obrazloženje da nije uobičajeno privremeno puštati pritvorenika na sjednice trgovačkih društava ili državnih tijela – izraz nepoštovanja sudbene vlasti prema zakonodavnoj.
Ili, kao što u ovlasti sudstva zadire predsjednik Republike svojim odlukama o pomilovanju ratnih zločinaca ili direktora banke kojem je Vrhovni sud prethodno povisio zatvorsku kaznu. Kad bi saborska odluka bila tako sporna da nam prijeti i ustavna kriza, onda bi bilo sporno bilo kakvo izjašnjavanje zastupnika o kaznenom progonu i pritvoru, pa bi od zagovornika te teze među onima koji su glasovali u slučaju Glavaš bilo poštenije da se uopće nisu izjašnjavali i tražili da se takva ovlast briše iz Ustava.
Unatoč tomu što je kaznenopravni imunitet zastupnika demokratska tekovina kojom se predstavnike parlamenta štiti od šikaniranja i politički motiviranih optužbi. Dio biračkog tijela u slučaju Glavaš upravo to i smatra te su ga stoga i ponovno izabrali za svoga zastupnika. To je nova okolnost koja nije postojala kad se prije odlučivalo o Glavaševu imunitetu, kao i njegovo zdravstveno stanje. Suci su ga odbijali pustiti iz pritvora jer se sam doveo u teško stanje, a nedvojbeno su pritom morali voditi računa i da bi u suprotnom isprovocirali poveći zdravstveni problem pritvoreničke, pa i zatvoreničke populacije.
Da je Glavašu uspjelo “smekšati” sudstvo mnogi bi taj sudski presedan koristili da na isti način dokazuju svoju “nevinost”. Dok su suci odlučivali o optuženiku, Sabor je odlučivao o demokratski izabranom zastupniku koji na miran način prosvjeduje zbog uskraćene mu slobode. Stoga, odluka o potvrđivanju imuniteta Glavašu tiče se samo njega i posljedično eventualno još samo budućih saborskih zastupnika koji svoju slobodu budu spremni braniti štrajkom glađu. A takve su okolnosti i u svjetskim razmjerima iznimne. Da se drama nastavila, ne bi se govorilo o smrti optuženika (svatko je nevin dok se ne dokaže suprotno), već o mučeničkoj smrti saborskog zastupnika i generala.
Odluka Sabora jest politička (a kakva bi drukčija bila!?), ali prije svega humana, razborita i ustavno neprijeporna jer su zastupnici iskoristili ovlasti koje im daje Ustav. Strahovanja pak kako bi Glavaš na slobodi mogao utjecati na svjedoke nisu opravdana jer Glavašu je pritvor bio određen isključivo zbog težine kaznenog djela. A ta težina nije bila prepreka nekima prije Glavaša, koji nisu bili izabrani glas naroda i koji nisu štrajkali glađu, da se brane sa slobode.