Uvijek sam voljela miris hmelja. Odrastala sam preko puta pivovare u Skoplju, budila se s tim mirisom i volim ga i danas jer me podsjeća na djetinjstvo – kaže Branka Slaveska, nova predsjednica uprave Karlovačke pivovare. Lijepa, energična i nasmijana Makedonka sa stalnom adresom u Rimu u Zagreb je stigla iz Moskve, gdje je protekle dvije godine bila direktorica provedbe prodajnih aktivnosti u kompaniji Heineken Rusija.
Vodstvo u Karlovačkoj pivovari, koja posluje u sastavu Heinekena i ove godine slavi 160. obljetnicu, novi je izazov koji je rado prihvatila i, kako tvrdi, dat će sve od sebe kako bi unaprijedila njezino poslovanje. Da za to ima i znanja i elana dokazala je u Rusiji, a prije toga i na bjeloruskom tržištu, gdje je kao direktorica prodaje i distribucije Heineken s četvrte dovela na lidersku poziciju. Slaveska se šali da je za taj “muški” biznis predodređena još od srednjoškolskih dana.
– Osamdesetih godina u bivšoj državi, kad se baš i nije živjelo u izobilju, u obitelji je za mušku djecu uvijek bilo više bombona – smije se Slaveska. Već se tada borila za ravnopravnost spolova i teško su joj padali stereotipi da je netko važniji od drugih.
Buntovna i, kako za sebe kaže, pomalo prgava, već je u srednjoj školi upisala strojarstvo, potom i diplomirala za strojarsku inženjerku. Tek diploma u džepu osvijestila ju je da se zapita želi li doista posao u struci, koji možda nikada neće naći, ili će pokušati nešto novo. U Makedoniji je, naime, u to vrijeme bila velika nezaposlenost, među mladima do 29 godina veća od 40 posto, a nju su privlačili dinamičan život, novi vidici i putovanja te mogućnost stalnog učenja i usavršavanja, što su u to vrijeme u zemlji u tranziciji nudile tek međunarodne kompanije.
Vinarija Tikveš i skopska pivovara označile su početak njezine karijere. U međuvremenu je nastavila obrazovanje u području upravljanja i prodajnih vještina, završivši i MBA program Sveučilišta u Sheffieldu. U Beču je sjela u fotelju voditeljice razvoja prodajnih kanala Heinekena u srednjoj i istočnoj Europi.
– Nije mi bilo teško otići iz Makedonije. U tom međunarodnom svijetu našla sam sebe. Njegova širina daje mi energiju da gledam naprijed, iako to nije uvijek lako. U Makedoniji sam propustila važne rođendane, svadbe… ljudi koji mi puno znače, no nikada nisam pomišljala na povratak. Živim svoj izbor, u godini dana proputujem i 240.000 kilometara i trudim se da od života iskoristim sve što mi se pruža – objašnjava Slaveska ističući da su joj se u Beču čudili kako se tako lako prilagođava i prihvaća nove ideje.
No više im, smije se, neće reći u kojoj bi zemlji željela raditi. Kad su je pitali kamo bi, rekla je da bi nekamo gdje je lijepo vrijeme, toplo i ima puno sunca. Makedonija godišnje ima čak 300 sunčanih dana, a ona je, kaže, nakon toga završila na pet godina u Bjelorusiji i Rusiji.
Veoma je važno za svako tržište da pivovare rade na odgovornom konzumiranju alkohola jer, ako dođemo u situaciju da država to rješava, onda smo u problemima, kako se to dogodilo u Rusiji
Zadnji dan u Bjelorusiji, kad se sa sinčićem, koji tada nije imao ni godinu dana, vozila prema zračnoj luci, temperatura je bila rekordnih –38 ispod ništice, u Moskvi lani –22. No ni zima ni ogromne prometne gužve u Moskvi nisu joj teško pale, koliko činjenica da dan traje prekratko. U Moskvi sviće tek poslije 10.30 ujutro. Bjelorusija joj je pak bila najveći izazov u karijeri.
– Tek smo kupili pivovare. Vodila sam sektor od čak 500 uglavnom mladih ljudi koji nisu znali engleski pa sam ja morala naučiti ruski. S obzirom na to da su svi bili željni novih znanja i približavanja Europi, zadovoljstvo mi je bilo s njima raditi i puno smo truda uložili da bismo postali broj jedan na tom tržištu. Rusija je pak mnogo veće tržište s puno većim mogućnostima, gdje je razvoj tekao malo drugačije. Carlsbergova Baltika ondje je nacionalno pivo broj jedan, svi drugi pivari došli su kasnije. No moja je filozofija da se nikad ne borim protiv konkurencije i ne zamaram njome, niti joj podređujem aktivnosti i akcije trošeći nepotrebno energiju. Naravno da uvijek želim biti informirana, pratim i čitam što se događa, no uvijek sam fokusirana samo na ono što mislim da je najbolje za mene, moju obitelj i moje ljude da budemo najbolji u tome što radimo. Pozitivno razmišljanje i samopouzdanje i te kako pridonose dobrim rezultatima – kaže Slaveska.
Zagreb poput bombonijere
No, kako mlada populacija u Rusiji i Bjelorusiji previše pije, proteklih su godina u tim zemljama drastično povećane trošarine na alkoholna pića kako bi se pokušalo riješiti taj problem. Sve to najpogubnije se odrazilo na biznis. Pivovare su se počele zatvarati i tržište stagnirati, čak i padati, a mladi sada imaju problema i s drogom koja im je dostupnija.
– Veoma je važno za svako tržište da pivovare rade na odgovornom konzumiranju alkohola jer, ako dođemo u situaciju da država to rješava, onda smo u problemima, kako se to dogodilo u Rusiji. Zato u zemljama u kojima smo prisutni obavezno radimo na promicanju odgovorne konzumacije. U prosincu smo u Hrvatskoj pokrenuli i projekt psihološkog online savjetovališta za roditelje koji je prepoznala i podržala i popularna televizijska voditeljica Danijela Trbović, i sama majka tinejdžera, kako bismo pomogli u odgovornom odrastanju mladih. Nismo broj jedan u Hrvatskoj, ne još, i obično se ta odgovornost prepušta najvećima na tržištu. No jako nam je bitno da i mi aktivno radimo na podizanju svijesti o odgovornom konzumiranju alkohola, kako se odnositi u prometu, voziti, koliko je sigurnost važna… – objašnjava Slaveska.
Prije nekoliko godina Karlovačka je pivovara prva na hrvatskom tržištu u prodaju pustila bezalkoholno pivo, no najveću revoluciju izazvali su radleri, koji su izuzetno dobro prošli kod žena, za koje Slaveska kaže kako su najkritičnije i sigurno ne kupuju ništa što im se ne sviđa te nije dobro za njih i obitelj.
Europsko tržište piva posljednjih godina stagnira. Nije lako raditi na tržištu koje je već konsolidirano pa se znatniji iskoraci u inovacijama poput radlera događaju svega jednom u 10 ili 20 godina. Zato su radleri tako dobro i prihvaćeni na tržištu, kaže ona, ističući kako vjeruje da u Hrvatskoj ima još puno mogućnosti za razvoj pivskih kategorija.
I pivovara je timski sport. Čak i kad ne ide dobro u poluvremenu, može se pobijediti
– Prilika je, vjerujem, puno jer pivo nije samo obično piće nego doslovno proizvod za svaki trenutak, druženja, slavlja… Uvijek je prilika za popiti dobro pivo. Pitanje je samo koliko su potrošači spremni probati nešto novo i priviknuti se na nove okuse. Moj je posao i da Hrvatska bude na većoj razini u kompaniji Heineken, da ima veću proizvodnju, što više posla i što veći izvoz na druga tržišta. Karlovačko ipak dolazi iz srca Hrvatske i čvrsto vjerujem da se još puno toga može napraviti – ističe Slaveska, kojoj je prvi korak u Hrvatskoj bio upoznavanje sa svim ljudima i odjelima tvrtke.
Zaposlenici su presretni zbog direktorice koja govori njihov jezik. A i ona je presretna što je sa Zagrebom, za koji kaže da joj je poput bombonijere i strašno je podsjeća na Beč, puno bliže i suprugu u Rimu – ali i rodnom Skoplju.
Sinčić Cristiano, koji još nema pune tri godine, uglavnom putuje s njome. Prošao je već 11 država i govori tri jezika, s roditeljima talijanski, s bakom u Skoplju makedonski, a s dadiljom engleski. Mali poliglot već bez problema posreduje u sporazumijevanju između makedonske i talijanske bake.
– Tata nije u pivarskom biznisu, samo voli piti pivo – šali se Slaveska. Inspektor je u rimskoj policiji, pa kako i on često putuje, obitelj i po nekoliko tjedana nije na okupu. Ne vide se puno, ali to je, kaže, vjerojatno najteži dio njezina posla koji obožava, no od obitelji za to ima puno razumijevanje i podršku, što je najvažnije.
Tek treći put “skidaju kapu”
S obzirom na to da je navijački duh prati još od Makedonije, gdje su dvorane uvijek pune i glasne, nije čudno što sa suprugom, strastvenim navijačem Rome, često ide na utakmice u Italiji, gdje je nogomet, posebice u Rimu i Napulju, religija. No voli i ragbi i druge timske sportove kojih filozofiju često primjenjuje i u svom radu.
– I pivovara je timski sport. Čak i kad ne ide dobro u poluvremenu, može se pobijediti – tvrdi ona, ističući kako joj je drago što sve te vrijednosti potiče i njezina kompanija, koja je već tradicionalno sponzor Uefine Lige prvaka.
– Kao globalni brend koji se prodaje u oko 180 zemalja, Heineken ne promovira samo neku pojedinačnu državu, narod, religiju ili slično, nego internacionalnost, timski rad i igru šampiona, što su i vrijednosti našeg brenda – kaže Slaveska.
Kako je biti žena u “muškom” svijetu piva? Osjeća li se drugačije?
– Za to što nema više žena na čelnoj poziciji žene su dijelom i same krive jer se na sve natječaje koji nisu za komercijalu ili marketing uglavnom boje javiti. Ja nikada nisam marila za to i razmišljala jesu li u nekoj prostoriji muškarci ili žene, meni su svi jednaki. No ako ste žena u muškom društvu, ipak se trebate malo više dokazivati. Pogriješite li, to se uvijek brzo primijeti, a kad nešto dobro napravite, prvi je komentar obično “imala je sreće”. Drugi će put reći “krenulo je”, a kod trećeg vam ipak “skidaju kapu“. Sretna sam jer radim u kompaniji koja ne poznaje razlike, cijeni i žene na rukovodećim položajima i nikada zbog toga nisam imala problema s kolegama – otvorena je Slaveska.
Kao šefica je, priznaje, stroga i zahtjevna, na poslu jednaka prema svima, ali korektna i puna pozitivne energije. Perfekcionistica je u smislu da uvijek sve treba napraviti najbolje, ali ne pod cijenu vremena. Brzi i privremeni rezultati je ne zanimaju.
Eh da je Čehinja, možda bi prestali proizvoditi smeće od piva.