Snježana Pejčić bila je svjetska rekorderka u gađanju malokalibarskom puškom 3x20 metaka, pobjednica na tri od četiri Svjetska kupa ove godine, dakle apsolutna favoritkinja u Riju, ali na kraju ne samo da nije osvojila olimpijsku medalju nego nije ušla ni u finale, završila je na 12. mjestu.
Ostali bez akreditacija
Ona sama kaže: “Jednostavno nisam izdržala taj pritisak. Nisu mi ga drugi nametnuli, već ja sama”. Što se dogodilo u glavi naše streljačice? Je li joj mogao pomoći neki sportski psiholog kojega u našoj reprezentaciji u Riju, na žalost, službeno nema?
– Uobičajeno amateri opisuju pritisak kao nešto što je nametnuto izvana, dok će profesionalci češće reći da si sami nameću pritisak jer su se već naučili nositi s onim “vanjskim”. Moguće je da bi pritisak bio manji kad bi bilo više prilika, ali upravo je to čar OI. Put prema vrhu je težak, ali održavanje na njemu još je teže – kaže naš sportski psiholog i bivši olimpijac u plivanju Igor Čerenšek (33).
On uopće ne dvoji da sportski psiholog može pomoći sportašima u postizanju najboljih rezultata i nalazi se u Riju, ali zasad je samo angažiran na individualnom planu. On i njegova kolegica Ana Guć Kotzmuth pomažu veslaču Damiru Martinu, skakaču s motkom Ivanu Horvatu i rukometnom vrataru Filipu Iviću.
– Zbog malog broja akreditacija na ovim Igrama HOO nam, na žalost, nije mogao osigurati akreditaciju, kao ni nekim trenerima čiji se sportaši natječu u Riju. No pružili su nam podršku koliko su mogli te nam omogućili odlaske na borilišta, na treninge i u olimpijsko selo kako bismo što više vremena proveli sa svojim sportašima – ističe Čerenšek.
Je li došlo vrijeme da hrvatska, kao i druge reprezentacije, angažira sportskog psihologa? Je li bilo kakvih kontakata s HOO-om u vezi s tim i bi li Čerenšek pristao na takav angažman?
Martin po svakom vremenu
– Dosad, koliko znam, psiholog nikad nije bio službeni član olimpijske misije, ali svakako vidimo prostor za suradnju u budućnosti s obzirom na podršku koju trenutačno imamo od HOO-a. Kolegica Ana i ja svakako bismo pristali biti službeni psiholozi, ali nije na nama da o tome odlučujemo pa ćemo pričekati i vidjeti što će se događati nakon Igara. S obzirom na to da je naših sportaša mnogo, mislim da jedan psiholog teško može sve to pokriti – kaže Igor.
Otkrijte nam na čemu ste posebno radili sa svojim štićenicima?
– Teško je sumirati rad od nekoliko godina u nekoliko rečenica, ali nastojali smo pokriti sva područja važna za nastup na Igrama: rad na fokusiranosti, upravljanje emocija i održavanje motivacije na visokoj razini u cijelom razdoblju priprema. Damir, Ivan i Filip s nama imaju odličnu suradnju i reagiraju vrlo pozitivno na sve naše sugestije i odrađuju mentalne treninge u skladu s našim planom i programom. Ana i ja smo proteklih godina započeli novi sustav rada u kojem dva psihologa paralelno rade sa sportašima, zajedno vodimo treninge tj. sastanke i tako sportaši dobivaju dvostruku podršku. To se za profesionalce kao što su oni pokazalo najboljim načinom rada i oni su to jako dobro prihvatili. Jako smo zadovoljni obavljenim poslom i vjerujemo da su naši sportaši jako dobro mentalno pripremljeni. To se najbolje vidi kod Damira Martina, jako je stabilan bez obzira na sve organizacijske izazove i vremenske neprilike s kojima se susreće svakodnevno – napominje Igor, koji je, kao i Ana, prvi put u Riju. Za razliku od nekih, oduševljeni su:
– Grad je prekrasan, ljudi su ljubazni, a i hrana je odlična, posebno za one koji vole brazilski steak. Osjećamo se sigurno, ali izbjegavamo izlaske iz kuće nakon mraka i ne odlazimo u dijelove grada koji nisu sigurni.•
sto nisu poveli Bozu on bi to sve sredio.