U gradu poznatom po uličnom kriminalu i brigadama džeparoša, Hrvoju Sepu "ukrali" su njegov olimpijski san. Učinili su to bodovni suci iz Kine, Kube i Irske u njegovoj poluteškaškoj borbi 2. kola olimpijskog turnira u Riju protiv domaćeg borca Michela Borgesa (1:2).
– Mislim da sam napravio dovoljno za pobjedu. Više sam puta čisto pogodio i bio agresivniji u većem dijelu meča, posebice u drugoj i trećoj rundi. Doduše, moram priznati suparniku da je odradio pametan meč i kad bi ostao bez snage, onda bi držao, gurao. Kada mu je bilo najteže, izvlačio se s nedopuštenim potezima.
Pijetraj: Dijelom je i sam kriv
Nakon što je završila borba, redatelj prijenosa požurio se da na velikom ekranu u dvorani prikaže samo Borgesove udarce, valjda da tako pomogne sunarodnjaku.
– Borges je imao uz sebe par tisuća navijača i svaki njegov udarac je bio s tribina huk, a kad bih ja udario, bio je muk. A, nažalost, i to na suce ostavlja dojam, barem u njihovoj podsvijesti. To je jedina stvar koja je u ovakvom meču mogla presuditi. Nažalost, mi boksači navikli smo na primanje udaraca, pa tako i niskih, no što god da ti se dogodi, moraš dalje.
I Sep i njegov trener Leonard Pijetraj uvjereni su da bi ovu borbu s istim protivnikom dobio u bilo kojoj drugoj državi, osim u Brazilu. No, izbornik nije u tome tražio olakšicu za svog pulena.
– Bez obzira na to što bi to u nekom drugom ringu bilo dovoljno za pobjedu, Sep je morao taktički bolje odraditi ovaj meč, a nije ga odradio kako smo se dogovorili. Kad izgubiš prvu rundu, a nju mu najviše zamjeram, onda u drugoj i trećoj protiv domaćina moraš biti jako uvjerljiv da bi ti dali pobjedu. Može on reći da je bio bolji, no na ovom ringu nije. Tako vam je to u amaterskom boksu.
Zar je amaterski boks ponekad nepošteniji od profesionalnog?
– Nije ponekad, nego uvijek. To ja mogu reći jer sam radio u obje vrste boksa. U amaterskom boksu stalno postoje neki lobiji, nekakav domaći teren, sve što se ne bi smjelo događati. No, to su amateri, ljudi koji doma rade svoj redovni posao i onda ih pozovu na velika natjecanja i oni dođu suditi, a da mnogi među njima niti ne gledaju dovoljno boks.
A došao sam po medalju
Zbog svega toga, 29-godišnji Sep posve je spreman da prijeđe u profiće.
– Svakako ću postati profesionalac. Imam dosta ponuda iz profesionalnog boksa, no zasad vam ne mogu reći hoće li to biti onaj AIBA-in vezan uz olimpijski boks ili ne.
Uporni Vrbanjac ni ne pokušava tražiti utjehu u tome što je, za razliku od mnogih, ipak nastupio na Olimpijskim igrama i pri tome izborio i jednu pobjedu.
– Za mene je samo uspjeh bitan, a sve ostalo olimpijsko je nebitno. Ja sam u Rio došao osvojiti medalju jer sam uvjeren da to sa svojim boksom mogu. Žao mi je što nisam uspio i zato je za mene ovo razočaranje.
Sepov reprezentativni kolega, superteškaš Filip Hrgović, u olimpijskom ringu debitirat će u subotu.
Gledao sam meč, mislim da je dobrano pokraden posebno u 1. rundi.