Velika većina naših olimpijaca već je postala stanarima Olimpijskog sela u Riju. Tamo su već veslači, rukometaši, strijelci, stolnotenisači, tenisači, biciklisti, gimnastičari, džudaši i vaterpolisti koji su na nekoliko dana skoknuli u Salvador, na trening utakmice s domaćinom. Za sve njih brine se malobrojna ekipa iz HOO-a (Petra Nosso, Manuela Sentđerđi Čorković, Maja Gencl, Zoran Štefec te liječnici Miroslav Smerdelj i Dinko Pivalica) predvođena šefom misije Damirom Šegotom.
A njegovi prvi olimpijski dojmovi nisu bili optočeni zadovoljstvom.
– Morao sam poslom do grada i trebalo mi je dva i pol sata, a u povratku i tri i pol sata. Na žalost, olimpijska traka još ne funkcionira. Ona jest nacrtana, ali je baš i ne poštuju. Ako se sve to ne regulira, neki bi sportaši mogli imati problema, a prije svega strijelci, atletičari i veslači, čija su borilišta najudaljenija. Zbog toga je Sandra Perković razmišljala da bude u nekom hotelu pokraj atletskog stadiona, no kako je tamo u blizini jedna od najopasnijih favela, shvatila je da je bolje putovati iz Sela nego se dovoditi u opasnost.
U početku katastrofično
Prva izvješća o stanju objekata u koje se sportaši useljavaju bila su katastrofična. Australci su čak nekoliko dana proveli izvan Sela dok im nisu popravili smještaj.
– Premda izvana izgledaju sjajno, funkcionalnost objekata bila je u katastrofalnom stanju. Recimo, kad smo došli u prostoriji misije, uopće nismo imali svjetlo, pa su majstori provlačili neke kabele i improvizirali. Neki nisu imali tople vode, nekima su hodnici bili poplavljeni, odvodi začepljeni... Sve je to zbog financijskog kaosa koji ovdje vlada i, ako hoćeš nešto dobiti, moraš čekati da dođe gusto. Priča se da su građevinski radnici namjerno ostavljali objekte nedovršene kako bi tako pravili pritisak na poslodavce da ih isplate, a ovi su pak tako radili pritisak na organizatore Igara. Srećom, sve više je majstora u Selu koji popravljaju nedostatke.
Konzultirali epidemiologe
Šegoti su ovo četvrte Ljetne igre pa nam je usporedio uvjete s onima u Ateni, Pekingu i Londonu.
– U Pekingu smo imali komforne apartmane, a konceptualno je bilo najbolje u Ateni, gdje nismo bili u neboderima, nego u zgradama od četiri kata. Gledano vizualno, ovo je najatraktivnije. Pokraj zgrada su fontane i bazeni kojima, kada se približiš, shvatiš da je riječ o optičkoj varci i da je ta voda prljava. No, i u Ateni je prije Igara bilo problema s vodom i strujom, pa se to nekako riješilo tako da se meni čini da te dječje bolesti organizatora sportaši neće puno osjetiti.
Više od “dječjih bolesti” goste iz cijelog svijeta zabrinjava opasnost od zaraznih bolesti s obzirom na vrlo problematičnu brazilsku vodu. O tome nam je govorila Mimi Vurdelja, HOO-ova voditeljica programa zdravstvene skrbi i prehrane vrhunskih sportaša.
– Za sve naše olimpijce napravili smo letak s higijenskim mjerama opreza koji smo im stavili u torbu s opremom, a još jedan takav ih je kao podsjetnik dočekao i u Selu. Svatko je dobio i sprej protiv komaraca, kremu za ubode, sredstva za dezinfekciju ruku...
Većeg procjepljivanja nije bilo.
– Konzultirali smo se s epidemiolozima pa i s pomorskom medicinom i pratili smjernice Svjetske zdravstvene organizacije. Cijepili smo jedino rukometaše i vaterpoliste protiv gripe, a žute groznice i trbušnog tifusa u Riju nema. Hepatitis A je ionako bolest prljavih ruku pa sportaši moraju maksimalno voditi računa o osobnoj higijeni.
ove OI su promašaj....................