Postaje li HDZ opet stranka opasnih namjera? Ta je sintagma, naime,
došla u veljači 1990. iz usta tadašnjeg šefa CK SKH Ivice Račana, nakon
završetka Prvog općeg sabora HDZ-a. Račan se pravdao kako je on to
rekao samo u kontekstu navoda Franje Tuđmana da je NDH bila povijesna
težnja hrvatskog naroda.
Ako je i tako, netko s jugoslavenskim pedigreom teško je mogao
razumjeti povijesne nacionalne težnje za samostalnom državom, a tako je
u prvim danima dočekana i NDH, samo što se veoma brzo pokazalo da ta
država nije ono čemu se velika većina Hrvata nadala.
S epitetom “opasan” zaigrao se pak Račanov sudrug i sadašnji izborni
mag SDP-a Slavko Linić, koji je u jučerašnjem intervjuu nedvosmisleno
izjavio da je Sanader u četiri godine prošloga mandata bio “vrlo opasno
rješenje za Hrvatsku”. Na stranu HDZ-ova politika, afere u koje su bili
neki njegovi ljudi upleteni, na stranu osobne simpatije ili
antipatije...
Činjenica je da se neki vodeći ljudi SDP-a zaklinju u demokraciju, ali
istovremeno tu istu demokraciju derogiraju kad im ne odgovara.
Analogijom toga, moglo bi se reći da su za Hrvatsku opasni svi oni koji
su dali svoj glas za HDZ.
Koliko god proteklo vremena od pada komunizma, u glavama je još uvijek
prisutan taj sklop. Jer valjda se s nevjericom propitkuju kako je
moguće da na vlasti nismo mi, nego oni? Možda bi nam zaista svima bilo
bolje da nas vodi Linić sa svojim (bivšim?) prijateljem Damirom
Vrhovnikom. Samo kad bi tako htjeli i birači.
RIJEČ - DVIJE
