Odlazak Tihomira Oreškovića u Kitzbühel na sastanak svjetskih financijskih moćnika najava je temeljitog zaokreta politike Vlade RH.
Iako je još uvijek “samo” mandatar, koji objektivno još nije čak ni imao vremena odabrati ministre za koje će tražiti potvrdu u Saboru, Orešković prepoznaje goruću potrebu za odlaskom na jedno od mjesta na kojima se već unaprijed može odrediti smjer njegova mandata. Potpuno je nezamislivo da bi se Zoran Milanović, čovjek koji još sjedi u fotelji hrvatskog premijera, uopće sjetio napraviti takvo što, i to ne samo zato što ne raspolaže znanjem jezika potrebnog da bi se uvjerilo vjerovnike da Hrvatskoj daju barem još malo vremena, da se pokaže ima li u rukavu trikove potrebne za smanjivanje deficita proračuna i vanjskog duga, te da time i potreba te cijena zaduživanja ne odlete na posve neizdrživu razinu.
Da ne bude zabune, ne govorim o engleskom, već o jeziku brojki i financijske odgovornosti. To je ona prva stuba za koju Orešković zna da na njoj pobjeđuje ili pada. Za razliku od Milanovića, on posjeduje ono što treba da s tim ljudima doista može razgovarati. Naravno, nema garancije da će sad, pet sekundi do dvanaest, odnosno do objave najavljene za petak, uspjeti uvjeriti kreditne agencije koje su još lani snizile hrvatske izglede i time najavile rezanje ionako jadnog hrvatskog rejtinga.
No, šanse postoje, ako im doista na stol stavi ozbiljne argumente, odnosno uvjerljive najave što će već u prvim danima svojeg mandata doista i poduzeti. U međuvremenu, dok Orešković već sad obavlja njegov posao, Milanović i dalje grize te zubima, rukama i nogama čvrsto drži svoj kraljevski dio medijskog prostora.
Treba i medije razumjeti što to prenose, jer malo tko je u takvom stanju bjesomučne logoreje i sposoban na stol baciti toliko sočnog “mesa”. Ponajmanje je to Zlatko Komadina, koji se sad postavlja kao prvi, a po svemu sudeći i jedini izazivač unutar stranke. No, ako je Komadina jedini sposoban ući u ring s Milanovićem, onda to najbolje pokazuje koliko je SDP demokratski nazadovao u nekoliko godina Milanovićeve autokrature. Čini se da mnogi u SDP-u i dalje vjeruju da samo Milanović može biti vođa, no pravi problem je upravo u tome što jedna takva stranka smatra da joj treba – vođa! Čini se da Sanader nije ništa manje frustracija donio SDP-u nego HDZ-u!
Svjesno se pretvorivši u SDP-ovu inačicu Sanadera, Milanović je i SDP pretvorio u pričuvni HDZ, pokušavajući blijedo i neuvjerljivo oponašati sve ono što je tu stranku činilo velikom i uspješnom, a pri tome upadajući u posve iste zamke. SDP je tako stranka koja na vlast dolazi tek onda kad HDZ posve uprska stvar, ali se sama nije u stanju ozbiljno dohvatiti, a kamoli riješiti nijedan gorući problem. U SDP-u su se nekad hvalili razumom, a danas je javno izneseni kriterij za lidera u toj stranci ima li taj ili nema – muda. Umjesto glavom, glavićem. Umjesto razumom, primalnim instinktima.
Ovaj tjedan navršila se godina od prvog mandata Kolinde Grabar-Kitarović, na čelu Sabora je već HDZ-ov čovjek, na scenu stupa mandatar HDZ-ove vlade. Sve je to rezultat besplodne agresivnosti Milanovića i njegove vlade, ali i pasivnosti stranke koja mu je to omogućila i koja sad treba redefinirati smisao svojeg postojanja ako želi biti nešto više od drugorazrednog igrača s klupe koji strpljivo čeka samo da HDZ ponovno dobije crveni karton. Milanović Oreškovića drsko naziva slučajnim mandatarom, u uzaludnoj nadi da ćemo zaboraviti da smo baš njega četiri godine nazivali slučajnim premijerom, zbog njegove skandalozne izjave o Hrvatskoj kao slučajnoj državi, jednoj od mnoštva “zoranizama” o kojima bi valjalo napisati knjigu.
Nekad odmjereni i racionalni SDP pretvorio je u stranku konflikata, a pojedinim sumnjivim potezima, od lex Perković do neslužbene najave da u Banske dvore ne bi pustio tehničku vladu koju izabere predsjednica, pretvorio je SDP i u stranku opasnih namjera. Da se ostvario njegov plan o konstituiranju Sabora na pet minuta, u Hrvatskoj bi do sada već bilo zakuhalo kao u ekspres-loncu, s posve nesagledivim posljedicama. U takvoj situaciji, posve su promašeni komentari onih koji kažu da je napadati Milanovića sad ravno šutiranju mrtve mačke.
Ne, radi se o čovjeku koji je i dalje spreman, samo kako bi se održao na vlasti, pokrenuti lanac događaja koji bi mogli ozbiljno naštetiti Hrvatskoj. Njegov odlazak iz prvih redova hrvatske politike jednako je važan kao i uspjeh novog mandatara. Možda je čak i jedan od preduvjeta za njegov uspjeh.
>> 'S investitorima ćemo razgovarati kako smanjiti dug i kroz godinu ili dvije pokrenuti rast'
>> Stari ministri u novoj vladi? Orešković: Na kraju tražimo najkvalitetnije ljude
Bravo! Jedan od najboljih tekstova koje sam pročitao kroz dugo, dugo vrijeme. Svaka čast! I točan do zadnjeg slova. Orešković radi sve ono što bi učinio svaki pametan i odgovoran čovjek koji se odlučio ozbiljno uhvatiti ukoštac s teškim problemom situacije koju imamo u Hrvatskoj. Samo kad bi to i mediji prepoznali i podržali, umjesto što i dalje daju prostora slučajnom bivšem premijeru koji je i sebe i svoju stranku i cijelu Hrvatsku četiri godine samo sramotio svojim ponašanjem, vrijeđanjem, neradom, neodgovornošću i bešćutnošću prema tzv. običnim ljudima kojima nikad nije pripadao i koje jednostavno - ne razumije.