Kada je najavljena mogućnost da u Osijeku SDP uđe u savez s HDSSB-om,
makijavelisti su tu nevjerojatnu mogućnost pravdali političkim
pragmatizmom, sažetim u uzrečicu da su principi za to da se krše. Nakon
što je SDP zagrizao uvijek privlačnu jabuku vlasti, a ona mu na povike
začuđenih zastala u grlu te je zbunjen jedva ispljunuo, politički
makijavelisti su opet spremni u objašnjenje takva preokreta vratiti
principe. Kao mogli su, a ipak nisu. Kao i da nije postojalo – išli su,
a nisu morali!
Da su u Osijeku došli do vlasti Milanovićev SDP i Glavašev HDSSB i
dogovorili savez, bio bi to najveći čudnovati kljunaš do sada. Prvi se
pojavio u Lici, u Donjem Lapcu, kada su se udružili HSP, Ante Đapića i
Srpska narodna stranka pokojnog Milana Đukića. Lapački je dogovor
završio ličkom rakijom i janjetinom. Ali i bljutavim okusom mnogih koji
nisu vjerovali da se rakija i janjetina piju i jedu sa svakim.
Da je i osječki čudnovati kljunaš preživio, sigurno bi i on bio zaliven
te bi ga se proslavilo kulenom ili fiš-paprikašom. Ali ni poslije
takvog slavonskog političkog pobratimstva ne bi se ništa bitno
dogodilo. Kao što ni na ličkom neočekivanom ručku nikome nije zapela
janjetina u grlu, ne bi ni poslije slavonske večere nikome zapela kost
u grlu. Kao što se Đapić do janjetine s Đukićem busao u velike osobne i
stanačke principe, slično se, do najave saveza s Glavaševom strankom,
prsio i Milanović.
Hrvatska je navikla na svašta. Pa i na to da joj se prodaju i
podvaljuju veliki principi. No, mnoštvo takvih velikih i gromoglasno
izvikivanih principa traju uglavnom do izgledne vlasti. Čim se pojavi
takva mogućnost, prestanu i gromka načela. Tada bi s politički im
mrskim Branimirom Glavašem u koaliciju i Vesna Pusić i Zoran Milanović!
Uime velikih političkih načela! Kakvih? Ta su načela čvrsta, uvjerljiva
i dosljedna kao i HDZ-ova o “sigurnoj primjeni ZERP-a”. Nakon što mu
je, pod unutarstranačkim i medijskim pritiskom, propala mogućnost
vladanja Osijekom, Milanović se opet može vratiti pričanju političkih
bajki naivcima koji vjeruju da se principi ne krše.
Da je osječki čudnovati kljunaš preživio, u politiku bi ušao još jedan
mutant. Sigurno bi ga i Glavaševi i Milanovićevi simpatizeri
opravdavali kao “interes Osječana”. Jer da je to samo lokalna politika.
Da je Milanović uspio skucati približnu saborsku većinu, a da su mu za
potrebnu većinu bili nužni i glasovi HDSSB-a, bila bi to i nacionalna
politika. Uime te vlasti bili bi progutani i svi tobožnji politički
principi. Kao što bi bili progutani i u Osijeku, da mu nisu zastali u
grlu.
U POVODU
