Imao sam svega tri godine kada je počeo Domovinski rat i krenulo razaranje Vukovara pa se svoga rodnoga grada i ne sjećam, rekao je veslač Damir Martin (27).
- Ono što znam o prijeratnom Vukovaru znam iz razgovora s roditeljima, bakom i prijateljima. Sada živim u Zagrebu, a jedini mi je kontakt s Vukovarom baka koja živi u gradu, prijatelji s veslanja, veslački klub i ada na Dunavu kamo obavezno idem kada dođem u grad ljeti. Zbog obveza i karijere moj je život vezan za Zagreb pa se u Vukovar dođem odmoriti, maknuti od stresa.
- Vukovar je moja oaza mira. Međutim, kada god dođem u Vukovar, vidim određene promjene i da život u gradu nije stao. Dapače, vidim dosta mladih, nove sadržaje poput kina, brojne sportske klubove, niz sportskih događanja… Zbog svega toga mislim da polako ali sigurno kreće nekakav normalan život i da grad ima budućnost.
- Treba iskoristiti sve resurse težeći prema tome da grad postane opet ono što je nekada bio. Što se tiče suživota u gradu, to ne mogu procijeniti s ove udaljenosti jer to ja ne vidim iz prve ruke niti to osjetim. Ipak, volio bih kada bi se i suživot normalizirao i da odnosi između svih građana budu kao nekada. Ime Vukovara u svijetu pronosili su svi njegovi građani, i Hrvati i svi drugi koji su u njemu živjeli.
>> Biciklistička Karavana prijateljstva stigla iz Mostara u Vukovar
Vjecni Vukovar