Tek je od danas u javnoj raspravi, a Nacionalni okvirni kurikulum za
predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj
školi već je zbunio i roditelje i nastavnike. Zbunjivanje i nije novost
jer u Ministarstvu obrazovanja ionako se više brinu o deklarativnim
promjenama nego o stvarnim kompetencijama.
Kako je cilj novoga kurikuluma upravo stjecanje kompetencija, što je,
dakako, pozitivno, nije jasno kako će bilo koji učenik u Hrvatskoj
biti, na primjer, jezično kompetentan. Učenici imaju udžbenike pisane i
lektorirane kako koja izdavačka kuća želi. Tome je tako jer
Ministarstvo nije odobrilo npr. Školski pravopis, nego ga je samo
preporučilo.
Preporuka ne obvezuje ni izdavače ni profesore, ali to ne znači kako se
u školama ne događa da učiteljice djeci već u 2. razredu ne ispravljaju
neću napisano zajedno u odvojeno ili obrnuto. Strah od materinskoga
jezika zbunjivanjem nipošto ne može uroditi jezičnom kompetencijom, a
to se i te kako vidjelo u rezultatima nacionalnih ispita koji su
pokazali da su učenici u stranome jeziku kompetentniji nego u
hrvatskome. Roditelje pak osobito zbunjuje što prvašići neće morati
znati čitati u prvome razredu jer jednostavno ne vide što uopće jest
jezična i kompetencija u matematici njihove djece.
Prije upisa na fakultete masovno plaćaju pripreme jer im djeca, očito,
iz škola nisu izišla dovoljno kompetentna da se bez problema upišu na
željeni studij. Uz paralelno zdravstvo i obrazovanje je paralelno, jer
više od 60 posto gimnazijalaca odlazi na instrukcije. Kurikulum, kojim
se doslovce otkriva topla voda povratkom dragocjena domaćinstva u škole
ili više sati predmeta poput likovnoga koji potiču motoričke
sposobnosti, samo ugrađuje europska iskustva, ali i hrvatska (šuvarica
npr.).
Još zbunjeni roditelji, koji ionako strepe neće li biti proglašeni
bogatunima zato što zasad redovito dobivaju plaću i ponovno izdvojiti
novac za tzv. besplatne udžbenike, sad još manje znaju što će
obrazovnim ciklusima njihova djeca postići.
U zemlji znanja u kojoj ih se obmanjuje da im djeca dobivaju besplatne
udžbenike još jedna obmana, kojom se nastoji prikriti i nezadovoljstvo
slabo plaćenih učitelja, jednostavno je previše. Makar kurikulum nudi
pozitivne novosti kao što je veća sloboda nastavnika u osmišljavanju
programa, roditeljima je svakako dosta novosti poput onih o besplatnim
udžbenicima za koje se novac izdvaja iz proračuna, a taj isti proračun
pune baš roditelji. Da se Ministarstvo obrazovanja više pozabavi
temeljima, možda bi i kuća bila čvršća. Ovako je na samom početku dojam
da se i raspravom o kurikulumu iznova zamagljuju pravi problemi
hrvatskoga školstva.
U POVODU