Ne moraju svi seljaci biti znanstvenici, no prošlo je vrijeme poljoprivrede samo zbog poticaja. Ne budu li u budućnosti promišljeno sijali, sadili i proizvodili, a još više investirali i promišljali o tržištu na kojem svatko mora naći svoju proizvodnu nišu u kojoj će biti konkurentan - u čemu imaju našu apsolutnu podršku - seljacima neće pomoći ni kad bi im svako zrno pšenice platili 100 kuna.
Tvrdi to ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Božidar Pankretić, s kojim smo razgovarali o aktualnoj problematici, kašnjenju poticaja, rezanju proračuna, neplanskoj proizvodnji... te budućnosti hrvatske poljoprivrede.
Ovih se dana u Hrvatskoj ponovno aktualizirao problem GMO-a. Zakon iz 2005. koji je u nas donesen gotovo u tajnosti dopušta ga, premda uz ispunjavanje niza rigoroznih uvjeta, kontrola i dozvola.
- U nas se već 18 županija proglasilo ‘GMO free’, što najbolje govori o politici koju Hrvatska vodi po tom pitanju, a to je da se štitimo od GMO-a i puštanja GMO-a u okoliš. Smatram da brojne prednosti koje kao država imamo nikako ne trebamo žrtvovati zbog komercijalnih stvari kao što je GMO.
Zbog kašnjenja poticaja, seljaci se tuže da je upitna sjetva. Kad će isplata?
- Ministarstvo zajedno s Vladom čini velike napore kako bi se u današnjoj situaciji isplatile sve potpore, sukladno agro-tehničkim rokovima, prije zakonskih, kako bi im omogućili lakšu proizvodnju. S današnjim smo danom tako ratarima isplatili jednak iznos poticaja kao u čitavoj lanjskoj godini, 640 milijuna kuna. U ovoj ćemo godini za ratarske kulture ukupno isplatiti 920 milijuna kuna. Sve potpore obećane do 15. travnja isplatit ćemo do početka idućeg tjedna, što će biti kašnjenje od samo devet dana. Isplate poticaja bit će i tijekom mjeseca svibnja u ukupnom iznosu od 1,070 milijuna kuna. Ovo ministarstvo je napravilo veliki iskorak za našu poljoprivredu, unatoč onima koji govore kako su potpore bacanje novca.
S obzirom na rebalans proračuna, na čemu vi štedite?
- Što se tiče rezanja troškova proračuna, najviše smo smanjili troškove koji se odnose na funkcioniranje samog ministarstva, dakle troškove administracije i reprezentacije. Kao što sam i rekao da ćemo potpore smanjivati ako dođe do smanjenja plaća, do toga je došlo. Smanjenje od 6 posto je oko 300 milijuna kuna manje na ukupne potpore od 3 milijarde kuna, koliko smo planirali ove godine u poljoprivredi.. Neće se dirati direktne potpore, a o smanjenju smo razgovarali i sa samim predstavnicima poljoprivrednika.
U takvoj situaciji, drže li još uvijek ‘vodu’ potpore po kravi i po hektaru?
- Apsolutno. Nijedna potpora neće doći u pitanje, a smatram i da je proizvodnja na malim površinama vrlo bitna za ukupnu proizvodnju hrane.
Hoće li hrvatski seljak ulaskom u EU dobivati više ili manje potpora?
- Potpore u Europskoj uniji su drugačije strukturirane i to je onaj segment gdje se mi moramo prilagoditi. Poanta je zadržati istu razinu novaca uz prilagodbu današnjeg sustava potpora onom europskom. Naši poljoprivrednici moraju postati svjesni da će jednoga dana primati potpore nevezane uz vrstu proizvodnje.
Kako uvesti više reda u poljoprivredi? Zašto stvaramo enormne viškove u kukuruzu i pšenici, a samodostatni smo samo u žitaricama, mandarinama, krumpiru, peradi i jajima?
- Tradiciju je vrlo teško mijenjati. Kada poraste cijena nekog proizvoda ljudi ga krenu sijati bez prethodnih konzultacija i procjena tržišta. To se desilo prošle godine sa kukuruzom. Mislim da u budućnosti treba više pažnje posvetiti planiranju same proizvodnje, kako ne bi bilo razočaranja kod samih proizvođača. Sam proizvođač mora znati kome će plasirati svoje proizvode kako bi bio konkurentan i uspješan. Mnoge smo sektore restrukturirali. Možemo navesti primjer sektora mljekarstva, gdje smo povećali proizvodnju mlijeka za 120 milijuna litara i danas je gotovo 80% je E klase. Poljoprivreda je naša velika šansa, pogotovo sada kad ćemo se svega odreći osim hrane i pića. Zašto to ne iskoristiti, kada smo povećali sredstava kapitalna ulaganja i kada dajemo 50% sredstava odmah, tj. smanjujemo glavnicu kredita po operativnim programima, što je veliki iskorak i pomoć kako samim investitorima tako i cjelokupnom razvoju poljoprivrede.
Enormni uvoz hrane pao je u prvim mjesecima ove godine. Je li to zbog smanjenog plasmana kredita uvoznicima?
- Uvoz hrane nam je pao, kako što se vidi iz bilance za prva dva mjeseca ove godine. Samo da bude više takvih mjeseci. Rekao bih da gospodarska kriza pozitivno djeluje na neke segmente i drago mi je da neki nemaju novca da uvoze jer je to šansa našim poljoprivrednim proizvođačima da se situiraju, pokažu i preuzmu vodstvo. U siječnju je nakon 15 godina uvoz pokriven 85 posto izvozom, a u veljači 75 posto.Najviše smo izvezli tuna, žitarica, šećera i kukuruza, i taj trend treba nastaviti.
