Kroz franjevačko svetište na La Verni vodio nas je član toskanske provincije fra Valentino Benedetto Ghiglia koji je nekada u tom svetištu bio i u novicijatu. Najviše vremena posvetio je tumačeći nam umjetničke radove u kapelici Stigmi, koja je podignuta na mjestu na kojem je sv. Franjo dobio Kristove rane u rujnu 1224. godine.
Tumačeći nam rad velikog talijanskog kipara Andree della Robbiae koji je postavljen 1481., posebno nam je ukazao na pelikana kojeg je umjetnik postavio iznad natpisa INRI na križu. Pelikan je prikazan raširenih krila kako hrani troje svojih mladih.
Pelikan (Pelecanus crispus) se gnijezdio i u dolini Neretve. O toj ptici ima mnogo zanimljivih priča. Čak ima i snimljen film Čovjek pelikan (Pelicanman) koji je režirala finkinja Liisa Helminen 2004. Fra Valentino reče da je pelikan za Robbia, ali i za mnoge druge umjetnike simbol Isusa Krista koji daje svoj život za sve ljude.
Zatim nam je pažljivo ispričao staro uvjerenje kako pelikan u nemogućnosti da pronađe dovoljno hrane za svoje mlade razdire svoje prsa i svojim mesom i krvlju hrani svoje mlade.
Snažna je to poruka. Poslije razgovarajući s kolegama saznajem da smo mnogi razmišljali o toj ptici i njezinoj poruci. Pelikan je simbol žrtve. Tu simboliku trebalo bi danas na poseban način vratiti u svagdašnju komunikaciju. Danas rijetko čujemo riječ žrtva. Uglavnom su tu riječ zamijenile riječi: „moje pravo“ ili „koju korist ima od toga“. Svakako treba se truditi da barem zažive osnovna prava svake osobe i da ljudi imaju koristi u svojem poslu i radu.
Međutim, ako nestane žrtve ne samo u obiteljskim odnosima, nego i u društvenim, nisam siguran da će se živjeti sretnije i bolje.
