Zauzimajući se za životinje, zaštitari životinja u posljednje su vrijeme jako navalili na umjetnike. Ma kakva licentia poetica?! Najprije su imali nešto protiv mrtve ptice u izlogu Šekoranjine cvjećarnice u samom centru Zagreba protiv koje je udruga Animal liberation odnosno Oslobođenje životinja poslala pismo akademskom slikaru i dizajneru ogorčena takvom promocijom.
Nezadovoljni su i uzrujani što ju je iskoristio kao "ukras" interijera te što to nije prvi slučaj da izlaganjem mrtvih životinja želi šokirati javnost i pomaknuti granice, kako oni kažu, "kulture". Svojedobno je, dodaju, izjavio kako je davno stavio mrtvog štakora u izlog jer mu je to tada bilo lijepo.
S obzirom na ugroženost divljih životinja, smatramo da je uloga svih promicanje njihove zaštite, a ne da na bilo koji način potičemo aktivnosti koje ljudima služe u korist profita ili osobne promocije, na štetu zaštite prava i dobrobiti životinja. Svjesni su, dodaju, da se vrijednost umjetničkoga djela očituje upravo u slobodi umjetnika, ali pri tome valja voditi računa o tome da se u njeno ime ne umanjuje značaj života i smrti neljudskih (kažu: ne-ljudskih) bića. Iskorištavanje životinja, bilo živih ili mrtvih, smatraju dalje, zasigurno ne ulazi u područje onoga što se naziva umjetnost, koja bi također trebala služiti širenju granica tolerancije i razumijevanja prema ne-ljudskim bićima. Preporučuju umjetniku da se dosjeti kojega humanijeg i inventivnijeg načina da javnost suoči s takvim razmišljanjem.
Netom su opet navalili na Vlastu Delimar, umjetnicu koja odavna šokira svojim performasima, a sada i "brutalnim klanjem" kokoši u Klovićevim dvorima, činom nelegalnim, jer se njime krši 260. članak Kaznenog zakona i članak 5. Zakona o dobrobiti životinja. Mjestom zločina osim udruge Prijatelji životinja bavila se čak i kriminalistička policija. Kao da se danomice po Hrvatskoj ne kolju samo kokice. Stoga su i mrtve ptice, a bogme i performansi kad ih izvode zaštitari i kad ih izvode umjetnici više nego relativna stvar, zar ne?
